Najgora je ona patnja koja ne ostavlja nikakvu nadu da će se s vremenom smanjiti.
Lakše je suosjećati s tuđom radošću nego se poistovjetiti s tuđom patnjom.
Katkad je i bijeg u ljepotu prirode stanovit lijek za patnju.
Povratak u prošlost, dok patnje nije bilo, uvećava sadašnju patnju!
Za vjernike je utjeha da će patnja biti pokopana zajedno s odlaskom patnika na onu stranu. Još više, nada da više ne će patiti na drugom svijetu.