Budim se u ponoć, opet nemam sna,
u tuđini majko, još ti živim ja,
čujem gangu opet, i stare gangaše,
i kroz maglu ja vidim sve Duvnjake naše.
Bože čuvaj Duvno, i Duvnjake svoje,
ja ću sam sa sobom liječit muke svoje,
odrasto u svijetu, bogatstva i sjaja,
ali sjaja nema bez duvanjskog kraja.
Kako ja da spavam, kad spavat ne mogu,
i sto puta ja se molim dragom Bogu,
prokleto bogatstvo, što veseli ljude,
vratit će se Duvnjak, u duši mir da bude.
Ante Matić
Foto: Miro Šumanović