Srednjoškolac kojega su drogiranog našli na groblju M. i odvezli u bolnicu V. u Z. priča povjerljivo novinaru “Pl. vj.” kako je upao u društvo koje ga je naučilo uzimati drogu.
Počelo je u disko-klubu. Zaljubio se u slobodnu djevojku i njoj za volju okušao u čaju malo heroina. Ona ga je uvela u “svoje društvo” narkomana. U početku su mu drogu davali besplatno dok nije postao ovisnik, a onda je dao sav novac što je imao, krao, varao, samo da se domogne droge.
“Oni su me iskoristili da pribavljam nove žrtve. Uskoro je moja požuda za opojnim sredstvima postala tako jaka da sam počeo krasti kako bi došao do novca za drogu… K vragu i škola i život i postizavanje cilja! Posve sam izgubio tek, prestao sam učiti i dolaziti u školu. Strahovito sam omršavio. Svi su primjećivali promjenu. Uzimao sam sve do čega bih došao: heroin, hašiš, opij, morfij, kodein, peludin, LSD… U tom orgijanju i moralnom propadanju došao je kraj školske godine. Naravno, razred sam pao.”
On dalje opisuje kako je uzimao i alkohol, pa opet drogu koje se nije mogao osloboditi, jer ona zarobljuje psihu čovjeka! Opisuje trenutke opojnosti, fantastične mirise, zvukove i doživljaje uzbuđenja i transa, ali dodaje: “Kad sam se osvijestio, ponovno sam proživljavao pakao, ali više nisam imao snage da se oduprem toj privlačnosti. Stalno sam tražio nove užitke. Osjećao sam se izgubljen, potišten. Na glavobolju, povraćanje… više uopće nisam mislio. Droga je bila jača…”
Govori se da danas ima blizu 200 milijuna ovisnika o drogi.
“Kad bi ljudi znali što govore jedni o drugima,
na svijetu ne bi postojala ni četiri prijatelja!”
(Blaise Pascal)
Tekst: fra Petar Ljubičić