U osvjetljivanju ‘lika i djela’ fra Pave Šimovića, može nam pomoći i dopis biskupa Mišića, u kojem on kori fra Pavu što mu šalje vrlo površna i slaba izvješća o stanju u župi, osobito o novčanom poslovanju župe. Tako biskup naređuje da mora poslati izvješće s točnim podacima koliko je skupljeno milostinje svake nedjelje i blagdana, i koliko je skupljeno redovine u novcu i naravi… Traži da ga fra Pavo točno izvijesti. No fra Pavo ništa ne odgovara, pa uskoro biskup piše novi dopis, u kojem još oštrije traži te podatke i piše: ,,Svoje sredi i uredi, kako treba, budi točan, pa se ne boj nikoga!” Vjerojatno je fra Pavo na ovo poslao neki službeni odgovor, ali očito da on nije bas odveć mario za te službene zapisnike, izvješća i slične stvari. Čini se da je radije polagao račune svom Odboru i župi, nego svom biskupu. On je bio čovjek rada, ne ureda!
Ne znam pak kako objasniti njegov nedolazak u školu u M. Selu gdje je predavao vjeronauk: u cijelom drugom semestru školske godine 1927/28. došao je samo jedanput? Zbog toga je dobio i treći prigovor od Biskupskog, ordinarijata, u roku od nekoliko mjeseci. Možda je već tada mislio na novu školu u Kongori?
Fra Pavo ipak ne miruje dugo, nego planira gradnju vodovoda do crkve, pa već krajem 1928. prima dopise kojima mu se daju cijevi i cement za taj vodovod.
(nastavlja se)
