Nezavisna Država Hrvatska naslijedila je (od Banovine Hrvatske) obrazovni i školski sustav i relativno razvijenu mrežu pučkih škola. Školstvo i pismenost u našem duvanjskom kraju bilo je slabo razvijeno i veliki broj pučanstva bio je nepismen.
Kako bi unaprijedila školstvo NDH je odmah u prvim mjesecima svoje vlasti donijela više zakonskih i provedbenih akata kojima se uređuje područje pučkog školstva i prosvjete.
Tijekom ljeta 1941. ministar nastave i bogoštovlja dr. Mile Budak u Vladi NDH donio je NASTAVNU OSNOVU ZA PUČKE ŠKOLE U NDH.
U sastavu ove Osnove navedeni su nastavni predmeti kojih je izučavanje bilo obvezno u svim pučkim školama u NDH:
I. godište imalo je:
Vjeronauk 2 sata
Hrvatski jezik 6 sati
Zavičajna obuka 6 sati
Računstvo 4 sata
Svega: 18 sati
II. godište:
Vjeronauk 2 sata
Hrvatski jezik 6 sati
Zavičajna obuka 6 sati
Računstvo 4 sata
Pjevanje m.3/2 s, ž. 2/2 sata
Tjelovježba m.3/2.s. ž. 2/2 sata
Ženski ručni rad m. 0 s., ž. 2 sata
Svega: m. 21 s., ž. 22 sata
III. godište:
Vjeronauk 2 sata
Hrvatski jezik 5 sati
Računstvo 4 sata
Povijest 4 sata
Zemljopis 2 sata
Poznavanje
prirode 2 sata
Gospodarstvo –
kućanstvo 2 sata (+1)
Risanje 1 sat
Lijepo pisanje 1 sat
Pjevanje 2/2 sata
Tjelovježba 2 sata
Ženski ručni rad 2 sata
Svega: 24 sata (25 sati)
IV. godište:
Vjeronauk 2 sata
Hrvatski jezik 5 sati
Računstvo 5 sati
Povijest 2 sata
Zemljopis 2 sata
Poznavanje
prirode 2 sata
Gospodarstvo –
kućanstvo 2 sata (+1)
Risanje 1 sat
Lijepo pisanje 1 sat
Pjevanje 2/2 sata
Tjelovježba 2 sata
Ženski ručni rad 2 sata
Svega: 25 sati (26 sati)
Ovo su bili cijelo vrijeme uprave NDH temeljni nastavni predmeti (i njihova satnica) koji su bili obvezni u svim pučkim školama. Samo u iznimnim okolnostima, a takvih je bilo podosta (trajao je rat), škole su mogle raditi po skraćenom – minimalnom programu.
Budući je broj škola i stručnih učitelja bio nedovoljan da bi svako dijete, doraslo za školu, moglo istu i polaziti vlasti su 13. kolovoza 1941. donijele ZAKONSKU ODREDBU O POMOĆNIM PUČKIM ŠKOLAMA. Zakonska odredba davala je mogućnost otvaranja pomoćne škole u svakom mjestu gdje je bilo najmanje 20 djece u dobi od 8. do 14 godine, a koja nisu u mogućnosti, iz bilo kojih razloga polaziti redovitu pučku školu. Školovanje djece u takvim školama trajalo je dvije školske godine po šest mjeseci. Obuka je počinjala 15. listopada, a završavala je 15 travnja. Zakonodavac je vodio računa da takve škole rade u vrijeme kada su radovi na polju i u šumi najmanji.
U pomoćnim školama izučavali su se predmeti: vjeronauk, hrvatski jezik i račun. Na svršetku školske godine održavali su se usmeni i pismeni ispiti u nazočnosti školskog nadzornika ili učitelja.
Člankom 1. navedene Odredbe kaže se: “Ako je u jednom ili više sela najmanje 20 neuškolovane djece, jer je škola predaleko, može ministarstvo osnovati pomoćnu pučku školu”. Školovanje traje dvije školske godine po 6 mjeseci.
Članak 8. govori tko može poučavati u tim školama: “… nepismenjake u tim školama mogu poučavati: učitelji/ce, umirovljenici/ce, svećenici, častne sestre . . obrazovanije osobe sa 2 ili više razreda srednje ili građanske škole, a imadu smisla i ljubavi za školu”.
18. kolovoza 1941. godine školske vlasti NDH donijele su PROVEDBENU NAREDBU ZAKONSKOJ ODREDBI O POMOĆNIM PUČKIM ŠKOLAMA kojom čvrsto obvezuju sva nadležna tijela u državi na provedbu ove zakonske odredbe. Pomoćne škole morale su biti uređene u svemu po uzoru na redovite pučkeosnovne škole.
Ovom Provedbenom naredbom određen je rad i red, upravljanje, briga o prostoru, o knjigama i nastavnim pomagalima, o školskim praznicima, ispitima, školskim nadzornicima, obveznim matičnim knjigama i ostalo.
(nastavlja se)
Izvor: Skupina autora: Sto godina osnovne škole u Mandnu Selu, Zagreb – Mandino Selo, 2010.