Ukrao je Bibliju, čitao je i obratio se
Dogodilo se to u Brazilu. Neki provalnik uvukao se uvečer u kuću. Kad je čuo buku, brzo se sakrio pod krevet. Da njegova muka bude još veća, svi članovi obitelji su se okupili u sobi gdje se on sakrio.
Otac obitelji sjeda na krevet, uzima Bibliju i čita jednu stranicu svojoj ženi i djeci. Božje, veličanstvene riječi.
Nikada takvo što lopov nije čuo. Kad je čitanje bilo dovršeno, svi padaju na koljena i mole.
Otac obitelji upravlja molitvu Bogu koji nas neizmjerno voli i s nama ima svoj plan. Molili su nekoliko minuta. Potom su se svi povukli na počinak.
Kad su svi tvrdo usnuli, uljez izlazi iz svoga skrovišta, sav dršćući. Ništa ne uzima sa sobom osim tajnovite crne knjige koja je bila na stolu. To je bila Biblija.
Počinje ju čitati strpljivo i ustrajno. Stalno mu raste uvjerenje: u ovoj knjizi je sadržana tajna prave sreće.
Sve više mu je dušu obuzimala misao: kako se spasiti?
Znao je kako će svoje obraćenje početi: sakramentom svete ispovijedi.
Priznao je Isusu sve svoje grijehe, iskreno se pokajao i dobio oproštenje.
Što mu je još preostalo učiniti? Vratiti Bibliju njezinim vlasnicima. To je i učinio ispričavši im svoj doživljaj.
Tada su otac obitelji i provalnik u istoj sobi zahvaljivali Gospodinu da ih je učinio braćom u Isusu Kristu.
“Vječni Bože, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi!”
(Ps 139, 1-3)
Tekst: fra Petar Ljubičić