Božja riječ je obratila nevjernoga sina
Otac je sjedio i čitao Bibliju – Sveto pismo. Kad je ušao njegov sin, otac zatvori Bibliju, misleći da mu sin ima nešto reći. Gledali su se oči u oči. Potom će sin Karlo ocu: “Oče, nema Boga!” Otac, sav iznenađen i zatečen riječima svoga sina, reče mu mirno: “Bezumnik reče u srcu: Nema Boga!” (Ps 14, 1).
Nakon kratkog razmišljanja Karlo reče ocu: “Ti me, dakle, držiš za bezumnika?” Otac ozbiljno odgovori: “Ono što sam rekao nisu moje riječi, to je Božja riječ. A Božja riječ je istina, on se nikada ne vara.” Tim riječima je završio razgovor, a sin je otišao.
“Nakon nekoga vremena sin Karlo se smrtno razbolio. Njegova sestra, koja je poznavala nauk Isusov njegovala ga je i govorila mu o potrebi obraćenja.
On joj prizna: “Nikada ne mogu zaboraviti one očeve riječi koje mi je rekao!”
Postao je svjestan svih svojih grijeha koji su mu iz dana ii bivali sve teži. Došao je dan kad se ponizio pred Bogom i priznao mu sve svoje grijehe. U iskrenoj ispovijedi se skrušeno kajao. Tako je našao mir svojoj duši. Osjećao se djetetom Božjim. Svoju ženu i troje djece povjerio je u molitvi Isusu i blago u Gospodinu preminuo.
“Nije li moja riječ poput vatre – veli Gospodin –
i nije li slična malju što razbija pećinu?”
(Jer 23, 29)
“Kaza im zatim usporedbu s obzirom na potrebu
da uvijek mole i nikada ne klonu!”
(Lk 18, 1)
Tekst: fra Petar Ljubičić