Čitao sam nađenu Bibliju i upoznao Boga
U vlaku koji je vozio kroz Georgiju (bivšu republiku SSSR), razgovarali su svećenik i jedan putnik. Razgovor je bio zanimljiv. Zatim je svećenik izvadio svoju Bibliju i pročitao nekoliko redaka. Bez odjeka sa strane sugovornika. Zavladala je tišina. Svećenik je nekoliko minuta nestao iz kupea. Kad se vraćao, njegov suputnik je zatvarao prozor. Biblija je nestala. Njih dvojica su se pogledali bez riječi.
Nekoliko mjeseci kasnije svećenika je posjetio jedan neznanac.
“Htio bih se krstiti!” – rekao je kratko i jasno.
“Gdje ste bili do sada? Kako ste došli na pomisao da se trebate krstiti?” – pitao je svećenik.
“Čitao sam Bibliju. Ona mi je pokazala da sam grješnik i upoznao sam Boga Spasitelja!”
Svećenik je mislio da se čovjek šali, pa ga upita: “Kako ste dobili Bibliju u ovoj zemlji?”
“Znate, ja sam poduzetnik i trebao sam pregledati građevine uz željezničku prugu. Prolazio je vlak i najednom neki predmet je pao pred moje noge. Bila je to Biblija.”
“Imate li tu Bibliju kod sebe?”
“Da, evo je!”
Svećenik uzme knjigu u ruke i prepozna svoju Bibliju. To se dogodilo prije desetak godina. Danas ta zemlja ima slobodu vjere. Zahvaljujući ovom svećeniku, stvorena je jedna mala kršćanska zajednica.
“Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka,
dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni… tako se
riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez
ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje
ono zbog čega je poslah”
(Iz 55, 10-11)
Tekst: fra Petar Ljubičić