Pogled na križ joj vraća samopouzdanje i daje snagu
Jedna mlada žena bila je vrlo nesretna sa svojim mužem. Zlo društvo odvelo je njezina muža zlim putem. Nije mario za Boga niti za vjeru. Zapio je zasluženi novac, a žena i djeca su gladovali. Kad bi pijan došao kući, tukao je svoju ženu.
Žena nije više mogla podnositi takav život, dolazila je na pomisao o samoubojstvu. Jednoga dana, dok je bila veoma žalosna, misleći da bi se mogla malo rasteretiti, počela je pretraživati stare knjige koje su bile na tavanu. U jednome starom molitveniku nađe neku karticu. Na njoj je njezina davno umrla baka napisala slijedeće: “Kad se osjećaš nesretnom ili srditom, tada pođi pred križ, gledaj na njega pozorno tri minute, zatim izmoli pred križem jedan Očenaš i naći ćeš mir. Meni je to savjetovao moj ispovjednik. Iskušala sam ovo sredstvo kroz 30 godina i ono mi je pomoglo!”
Vjerojatno je stara baka to napisala za svoju kćerku. Ali mladoj ženi bile su ove riječi kao opomena Božja. Učinila je onako kako je tu bilo napisano i našla je mir. A molitvom i strpljivošću svojom postigla je to da joj je muž našao pravi put i bili su oboje sretni.
Zaista, pogled na Kristov križ i nama će dati snage da ga vjerno slijedimo. Također i onda kad nam se čini da više ne možemo izdržati.
K isusovcu p. De Ponte dođe žena koja je također imala mučnoga muža i potuži mu se: “Kad bi mi Bog oduzeo ovaj križ, vjerujem da bi mogla mnogo više rasti u ljubavi prema Bogu!”
Svećenik je upita: “Vjerujete li vi u Boga?”
“Naravno da vjerujem, pa ja sam katolkinja?”
“Dobro, tada morate također vjerovati da je On sveznajući i svemogući Bog, koji vas ljubi i koji vam je darovao takvoga muža da imate priliku za iskušenje i da se pokažete dobrom!”
U pravom kršćanskom životu najbolje se ide naprijed ako strpljivo nosimo sve one patnje koje nam život donosi. Otac nebeski to pripušta, jer on zna bolje nego mi što je za nas najbolje. Molimo uvijek za snagu da možemo sve izdržati ostajući uvijek vjerni svome Bogu.
Tekst: fra Petar Ljubičić