Pakline (1.617) su dio planine Ljubuše od Mokronoga do Sarajlija, koje razdvajaju Duvanjsko polje od ravanjsko-zvirnjačkog područja kupreške općine.
U osnovi tog oronima nalazi se imenica paklina sa značenjem katran, smola, čiji je naziv u praslavenskom jeziku glasio p6k6lina, u ruskom pjoklo, u poljskom pieklo, u latinskom pix, u litavskom pikis, u grčkom pissa, u albanskom pise. Svojevrsno „kristijaniziranje pakline“ temelji se na folklornoj predodžbi o gorućoj smolu u paklu, prebivalištu duša mrtvih gdje duše grešnika trpe vječne muke, upravo onako kako je pjesnički predstavio Dante Aligihieri u prvom dijelu Božanstvene komedije pod nazivom Pakao.
U bosansko-hercegovačkoj ekonimiji nazivi su triju naselja izvedeni od imenice paklina ili pak zanimanja paklar (smolar): Paklarevo (Travnik), Donja i Gornja Paklenica (Maglaj).
U Hrvatskoj su slični primjeri brojniji: Paklenica, nacionalni park na jugoistočnom dijelu najljepše hrvatske planine Velebita, Pakleni otoci, skupina otočića pred jugozapadnim obalama otoka Hvara, zatim mikrotoponimi Paklena, Pakleni rt, Pakline, rijeka Pakra, Pakračka gora.
Evo i naziva hrvatskih naselja: Paka (Pleternica – Požega, 61; Novi Marof, 82), Paklenica (Novska, 296), Pakoštane (Biograd, 2.113), Pakovo Selo (Drniš, 258), Pakrac (4.772), Pakrani (Pakrac, 109), Prekopakra (Pakrac, 1.127).
Zanimljiv je i naziv morske ribe paklare (Petromizon marinus), koja je nazvana tako stoga što se lijepi za dijelove broda, namazane brodskom smolom odnosno katranom.
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.