Godina je sedamdeset peta
a Kalčiću tisna kuća smeta,
pa odluči napraviti novu.
Čim je Jozo zaradio lovu
za otvore, prozore i vrata,
od donjega do gornjega kata,
u Iranu majstoru za hranu,
u Njemačkoj za krevet i spremu
šalje pismo i piše u njemu:
„Dragi ćaća, dragi brate Miro,
sve sam vako lipo isplaniro:
Na našemu imanju i guvnu,
pravim kuću najlipšu u Duvnu
s prozorima da se soba grije
prema jugu, tamo je toplije.
Lopate se sad dohvati brate!
Kad temelje za nju iskopate
u Blaškića kupite blokove
i pravite ploče i zidove.
Dogodine, kada i fasada,
pa se ženim, Ruža mi je mlãda.“
Tako reče, tako uradiše,
sve ostalo na slici vam piše.
Tekst: Blago Vukadin