Dogodilo se to u jednom njemačkom gradu. Otac je doveo pred sud vlastitu kćer, jer ga je okrala. Na sudu se žalio i svih uvjeravao kako mu je teško jer ga njegova kći ne sluša, nego čini sve po svojoj volji. Izlazi kad hoće i s kim zaželi. Vraća se često kući kasno u noći i k tome pijana.
Jednoga dana, kad joj nije htio dati novaca, ona mu je ukrala 150 maraka. Zabrinut za budućnost svoje kćeri, on je odlučio pretražiti je i navesti na razmišljanje, pa je pošao na policiju i prijavio je zbog krađe. Policija je djevojku, koja je još maloljetna, predala sudu za maloljetnike. Zato novine ne spominju njezino ime, kao ni očevo.
Pred sudom otac se pojavio kao svjedok. Ali dogodilo se drukčije, nego što je očekivao. Sudac ga je upitao: “Kad ste vidjeli da svojim odgojem ne uspijevate, zašto se niste obratili uredu za zaštitu mladeži?”
Čovjek nije znao što odgovoriti. Sud se tada počeo njime baviti i na koncu je on osuđen. Optužen je zbog neizvršavanja roditeljskih dužnosti. To zakon kažnjava! Osim toga otkriveno je da djevojka nije polazila u školu, pa je i time prekršen zakon, a krivi su roditelji. Morao je platiti kaznu 700 maraka.
“Od izvanredne je važnosti da se mladi naraštaj odgaja duhovno i vjerski, što je dužnost i pravo roditelja!”
(Papa Ivan Pavao XXIII.)
Tekst: fra Petar Ljubičić