Georg je bio rođeni šljaker.
Život se gadno poigrao s njim i postao je šef.
To ga je koštalo života.
Kao mladić prodavao je toaletni papir. Najbolje u cijeloj pokrajini.
Firma mu se zahvalila postavivši ga za voditelja prodaje.
Upoznao je lijepu curu, oženio se i planirao postati otac.
U to vrijeme osnovana je jedna nova, velika firma.
Tražili su šefa prodaje.
Georg se prijavio na natječaj i dobio dobro plaćeni posao.
Organizirao je svoj odjel po svom ukusu, izabrao svoje ljude i govorio im što i kako da rade.
Posao je cvao, Georg nije znao za odmor.
Stoga ga je žena ostavila.
Djece nisu dobili.
Nakon deset godina u novoj, velikoj firmi šljakeri nisu više bili traženi.
Trebali su administratore koji će održavati sistem.
Georg nije volio uhodane sisteme. Uvijek je nešto popravljao. Probao. Eksperimentirao.
Direktor ga nije razumio.
Jednom mu je Georg u liftu rekao da nema pojma o poslu.
Uvaženi direktor gadno se uvrijedio, pozvao Georga u svoj ured, dao mu papire i bogatu otpremninu.
Georg je neočekivano imao puno love, previše vremena i još više savjetnika.
Vlastitim novcem osnovao je novu firmu.
U međuvremenu je tržište bilo zasićeno, a njegov udio u kolaču malen.
Otišao je u stečaj i sačuvao veliki dio novca.
Ostala mu je prazna kuća i puna garaža. Nimalo obveza.
Previše vremena za samoga muškarca.
Jedne večeri uzeo je revolver i u novom audiju pucao sebi u glavu.
Našao ga je susjed nakon tjedan dana. Osjetio je miris raspadnutog tijela dok je roštiljao u vrtu.
U međuvremenu je direktor otišao u mirovinu.
Sad svi govore da je Georg bio u pravu. Ranije su šutjeli i administrirali.
Svi su itekako živi i zdravi. Bogu hvala.
Georg je pokopan u selu gdje je nakon vjenčanja napravio kuću.
Prije nekoliko godina sam sa sinom neplanski dospio u to mjesto, na turnir.
Budući da djetetu idem na živce glasnim navijanjem, zamolio me je da prošetam.
Slučajno sam stigao do nedalekog groblja i počeo čitati imena umrlih.
Ispred jednog spomenika sam se prenuo.
Izmolio sam očenaš i zapalio svijeću na Georgovu grobu.
Bio je šljaker.
Tekst: Blago Vukadin