Sv. Polikarpa, starca, biskupa grada Smirne (+ 167.), došli su uhititi vojnici. Biskup je znao zašto su došli. S njima se lijepo i razgovarao, počastio ih jelom i pićem, a onda ih zamolio da mu dadu nešto vremena da se pomoli Bogu.
Nakon molitve pošao je s njima. Kad su doveli biskupa na trg, gdje se skupilo mnogo pogana, tražili su oni od svetoga biskupa da opsuje Boga. Sveti im starac reče: “86 godina već služim mome Bogu, a nikada mi ništa nažao nije učinio. Kako mogu opsovati mojega kralja, koji je umro za mene?”
“Bacit ćemo te pred divlje zvijeri da te raskidaju na komadiće!”
“Ne bojim se divljih zvijeri!” – odgovorio je.
“Živa ćemo te paliti!” – vikali su pogani.
“Ne bojim se niti vatre, ona pali kratko vrijeme. Ali vi ne znate za vječnu vatru u paklu, koja se neće nikada ugasiti. Tamo idu zli!”
Sveti biskup odloži svoju kabanicu, izuje cipele… Ruke mu svezaše otraga. Kad su ga svezana stavili na drva, zapališe ih. Plamen se nije dirao svetoga biskupa. On je stajao usred plamena, ali nije izgarao.
Kad ga pogani nisu mogli ubiti vatrom, uze jedan od njih nož te ga zabode biskupu u srce. Tako preminu sveti biskup.
Od drugih grijeha čovjek ima bar neku nasladu ili korist, psovkom ne dobiva ništa. Njome samo iskazuje svoju mržnju na dobroga Boga. Zato je psovka puno veći i strašniji grijeh od svakoga drugoga.
“Ništa nije strašnije od psovke, jer je ona bezbožni
govor usta protiv neba. Svaki drugi grijeh,
ako se usporedi sa psovkom, manji je.”
(Sv. Jeronim)
Tekst: fra Petar Ljubičić