Svakim danom, uključujući i vikende,
ulicama bijelog Zagreba plavi tramvaji
kližu, pocupkuju, zastajkuju, pred crvenim
semaforima stanu, na postajama kraće vrijeme
stoje. Katkad, upecani udicom nestanka struje,
u kolonama kao ukopani stoje.
Tad neki od šarena mnoštva
pješače do radna mjesta, drugi
za traženjem posla, neki u školu,
neki na tržnicu, neki, pak, na kavu.
Među njima i manji broj onih
koji su, nažalost, odustali od svega,
ali eto, zajedno s drugima idu, a da,
možda, ni sami ne znaju kamo.
Otkad je tramvaja, ljudi njime putuju,
putuju ljudi sa svojim sumnjama i brigama,
za svojim željama i nadama…
Izvor: Ante Šarac: Kad sam s Tobom, 2014.