Na današnju nedjelju Presvetog Trojstva nas Ivan još jedanput vodi na putovanje u tajnu Presvetog Trojstva. Isus govori svojim učenicima o Onomu koji će doći i naviještati im istinu, ono što je Isus živio.
Priča se vjerojatno odvija u nekom podrumu ili kući uglednog pripadnika kršćanske zajednice.
Učenici su ga vjerojatno slušali bez razumijevanja, napinjali uši, a nisu čuli i otvarali usta od čuđenja o čemu to Isus govori. Njihovo poimanje vjere i Isusa je vjerojatno bilo nešto malo jači naglasak ljubavi naspram okoštalih židovskih pravila i zakona, malo više socijalne osjetljivosti naspram rigidnom sustavu vjerskog i društvenogiskorištavanja i odbacivanja siromašnih.
Nisu Isusovi učenici ni pomišljali o nekoj revoluciji i nekom izlasku iz Židovstva. Dok je Isus bio među njima učenici su još nekako imali hrabrosti, ali nakon Isusovog odlaska u njih se uvukao strah. Popunili su podrume i zaključali vrata da ih ne pronađu mrzitelji i progonitelj.
Sve do pojave sv. Pavla, najrevnijeg progonitelja Savla, učenici su mala skupina koja skoro ne iskače iz uobičajenih okvira židovske vjere. Pavao, obuhvaćen Duhom, pravi revoluciju, on kršćanstvo čini onim što je ono postalo u povijesti, a temelji toga su u današnjem Evanđelju. Sveti Pavao je drogiran Duhom, on je opijen potrebomnaviještanja Evanđelja.
Gledano suvremenim očima možemo slobodno reći da je kršćanstvo super suvremena ideja jer već tada naglašava timsko djelovanje. Bog djeluje kroz svoj tim, Otac, Sin i Duh Sveti.
Ivan nam to danas oslikava kroz Isusova usta, on nam ukazuje da nema konačne istine bez Duha, da nema izvornog poslanja bez Oca i da nema iskrene ljubavi bez Isusa. Otac je onaj koji šalje, Sin je onaj koji djeluje, a Duh je onaj koji svemu tomu daje onaj oblik koji nas i dan danas inspirira na djelovanje i širenje istine i ljubavi. Duh uzima samo ono što je Isusovo i dijeli, nagoni, potiče, inspirira na širenje istine.
Kršćanstvo je vjera koja svoju djelotvornost crpi iz najdublje ljubavi i spoznaje jedinstva između poslanja, djelovanja i propovijedanja.
Mnogi će danas reći da je vjeri mjesto iza zatvorenih vrata. Isusovi učenici bijahu iza zatvorenih vrata, ali je Duh prošao kroz njih i vrata su se otvorila, učenici su nahrupili na ceste i trgove i počeli propovijedati.
Mnogi kršćani, pogotovu hrvatski, i dan danas sjede iza zatvorenih vrata. U Crkvi postoje mnogi klubovi navodno prosvijetljenih, crkvena vrata su u određeno vrijeme zaključana da bi crkveno blago zaštitili od provalnika i tatova.
No, je li crkveno blago stvarno ono koje tat može ukrasti, novac, slike, zlato i kipovi? Isus nam kaže da samo Duh uzima ono što je njegovo, ono što je vjerničko, Duh ne može uzeti, niti uzima, ono što nije Isusovo, a Isusova je ljubav, ne novac, ne slike, ne kipići. Isusova je istina koju Duh propovijeda tako što izlazi na cestu, na trgove i govori o istini i ljubavi.
Mi smo često iza zatvorenih vrata. Naučilo nas kroz povijest da se bojimo, da strahujemo. Oko nas je galama, zaključani smo u svojim sobičcima navodno opravdanog straha. Bojimo se za sebe, za radna mjesta, za djecu, zabudućnost, za slobodu, za sve se bojimo i skučeni sjedimo iza zatvorenih vrata, iza skrivenih tipkovnica i okruženi svojim istomišljenicima u strahu.
Rado bismo da je svijet bolji, ali bez nas jer mi se bojimo reći istinu. Kad netko kaže ono što misli, mi ga opominjemo da ne govori jer bi to moglo nama štetiti, iako znamo da je u pravu. Kad netko govori mi mu kažemo da od govora nema koristi, da treba raditi. No, Što je to rad? Je li Isus radio nešto drugo osim propovijedanja?
Kršćanin danas zaboravlja moć riječi, moć izgovorene i življene ljubavi. Jedan od najvećih papa u povijesti, Benedikt XVI, je jednom prigodom rekao da njemačka vjera djelovanja nije izvorno i najdublje kršćanska jer Bog djeluje kroz riječ, kroz ljubav i kroz djelo. Riječ je djelovanje!
Kršćanstvo je naviještanje Evanđelja, a naviještanje traži hrabrost i povezanost s izvorom istine.
Jesmo li mi opsjednuti Duhom kao Pavao ili smo opsjednuti strahom kao prvi učenici prije Duhova?
Čini mi se da smo mi još uvijek sklupčani u vlastitim grupicama i povezani strahom, mi čekamo oslobođenje, čekamo da netko prereže okove i oslobodi nas. Znamo da smo sklupčani, svjesni smo svojeg jada i bijede, ali još sijedimo iza zatvorenih vrata onih tamnica koje su nam nametnuli.
Danas je Nedjelja Presvetog Trojstva,. Nedjelja timskog nastupa i poveznica između izvora poslanja, djelovanja u svijetu i naviještanja istine.
Trojstvo je kršćanska poruka svijetu i nama: ne možemo sami ništa. Čak i Bog djeluje u zajednici. Ne možemo bez povezanosti motiva, djela i javnog promoviranja istine.
Bog otac šalje svojeg sina da djeluje jer voli čovjeka, Isus dolazi i djeluje, on je konkretna ljubav, a Duh daje udjel svojim propovijedanjem istine Ljubavi.
Trojstvo je genijalna slika za mnoge situacije u životu, Trojstvo je timski nastup, a ne pojedinačna borba.
Isus nam garantira da će biti uz nas, ako otvorimo vrata svojih strahova i usudimo se propovijedati istinu i ljubav. Duh nam je poslat, Otac nam je dao život, a Isus nam je dao primjer.
Poruka koju ja danas vidim iz evanđelja je sljedeća:
Hrvatski narod je skučen strahom, paraliziran stogodišnjim terorom i lažima. I dan danas mi smo kao zečevi sklupčani u grmovima našeg jada i bijede. Borili smo se za svoju slobodu i državu, a i dan danas se bojimo reći istinu, jer pored nas laž još uvijek bučno slavi. Naučili smo se opravdavati jer volimo svoje, kondicionirani smo ušutjeti pred glasnim lažima.
Hrvatski narod veli da je većinom kršćanski, no činjenice pokazuju da smo više slični onim učenicima prije Duha, nego li onima nakon spoznaje Duha. Bojimo se da nam ne oduzmu radna mjesta, ugled, slobodu, komociju. Bojimo se onih koji su ogrezli u mržnji i onih koji nas progone. Bojimo se svoje sjene i svojih misli jer su nas naučili živjeti iza zatvorenih vrata. Uvjereni smo da je tu naše mjesto, u sakristijama, u podrumima, u tajnim i teoretskim konobama raspredanja, a ne na trgovima slobode i ulicama istine.
Taj duh nije duh kršćanstva, on je duh straha, on je duh koji uzima samo ono što nije Isusovo i time nas hrani, jer Isusov timski partner, Duh Sveti, daje hrabrost, daje jezike, daje inteligenciju i odlučnost.
On nas poziva: Otvorimo zaključana vrata, raskinimo okove koji nas okivaju malodušjem i strahom!
Na nama je da spoznamo da nismo sami i da konačno shvatimo da nema spasitelja i nema rješenja u kojma bismo mi mogli biti spašeni u zatvorenom podrumu našeg straha. Bog Otac nam je dao slobodu svoje ljubavi, Isus nam je pokazao kako se za istinu i ljubav živi i umire, a Duh je tu da nas vodi u neustrašivom naviještanju istine i ljubavi.
Uzmimo ključ u ruke, otključajmo vrata i nahrupimo na ceste, trgove i javne prostore.
Vrijeme je riječi i vrijeme je timskog djelovanja.
Budimo pomak!
Tekst Vinko Vukadin