Potok Žabljak izvire u Eminovu Selu, a nakon sjedinjenja s potokom Jelovac-Česma ulijeva se u Šujicu pokraj Mokronoga.
Hidronim je izveden od imenice žaba, naziva bezrepog vodozemca iz istoimene porodice (Ranidae), dugačkih zadnjih nogu i velika odskoka. Žabljak ili žabnjak je mjesto gdje ima mnogo žaba.
Mnogo je hidronima, uglavnom se to odnosi na vrela, lokve i manje potoke, u kojima je dominirajuća osnova žaba: Žabadinovac (vrelo, Gospić), Žabica (vrelo, Dubrovnik), Žabik (potok pokraj Varaždina), Žabinica (potok (Zagreb), Žabjak (lokva, Žirje, Split; zemljište, Gospić), Žabljak (Vojnić, Žirje, Hercegovina; rječica u Livanjskom polju), Žabnica (potok, Križevci), Žabnjača (pustara, Donji Miholjac), Žabnjak (Križevci, Korčula, Gopsić), Žavnica (potok, Čazma), te dvočlani nazivi tipa: Žabja luka (Križevci, Žabljački kanal (Crnac, Slavonija).
Osnova žaba zastupljena je u ekonimima: Donji Žabar (Orašac), Gornji Žabar (Gradačac), Žabica (Ljubinje), Žabljak (Livno, Tešanj), Žabokvica (Srebrenica).
Iz hrvatske ekonimije navodimo sljedeće primjere: Žabica (Gospić), Žabjak (Bjelovar), Žablja (Duga Resa), Žabnica (Vrbovec), Žabnik (Varaždin, Čakovec), Žabno (Sisak), Žabnjača (Orahovica) i Žabnjak (Vrbovec).
Na Durmitoru u Crnoj Gori nalazi se gradić s nazivom Žabljak.
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.