Kad se sretnu važni, mali
tad galame čaše,
jedan drugom ženu hvali,
svi se svojih plaše.
Priče teku, vino curi,
jedan drugom laska,
dok konobar toči, žuri,
sve je igra, maska.
Svak bi htio velik biti,
a zna da je mali,
drugog hvaleć sebe štiti
svi bi svašta dali.
A kad kući svak se vrati
među svoje krpe,
sporo teku prazni sati
i svak krpi rupe.
Tekst: Blago Vukadin