Slijedeći sačuvani popis imamo tek stoljeće poslije: fra Petar Bakula, hercegovački franjevac, napravio je i izdao šematizam cjelokupne hercegovačke franjevačke provincije (tada kustodije). Na str. 138 i 139 nalazimo podatke koji nas zanimaju: tu Bakula r.Qrađuje tadašnju župu Seonica, pod koju je potpadala i Kongora. I unatoč velike vrijednosti ovog šematizrna, moramo upozoriti da u njemu na žalost ima mnoštvo pogrješaka. Da to uvidimo, prenosim podatke o župi Seonica:
Prva pogrješka: ukupan zbroj nije 2990 stanovnika, nego 2703! Gdje se zagubilo onih 200 stanovnika?
Drugo, selo Kongora ima 30 kuća i svega 72 stanovnika! Ako pozornijepogledamo, vidjet (Omolje 24 kuće i 243 stanovnika, Lipa Il kuća i 120 stanovnika …) S druge strane, i Kongora je u dva prijašnja popisa također imala 7 – 10 stanovnika po kući. Pa je li moguće onda da je taj prosjek sada samo 2? Nije. Ali je moguće da je Bakula pogriješio: puno vjerojatniji broj bio bi 272 (ili barem 172) stanovnika u Kongori, nego 72.
S obzirom na “višak” u konačnom zbroju 200 osoba i otprilike toliki “manjak” u Kongori, razložno je pretpostaviti da bi Kongora trebala imati 272 stanovnika. Zanimljivo je da sastavljač Šematizma iz 1977. i monografije “Duvno” (1989.) fra Ivo Bagarić uzima ove podatke bez kritičke raščlambe, pa dosljedno tome krivo zaključuje da je za ,,99 godina porast vrlo malen: svega 97 duša. Nepuno stoljeće nakon toga 1867. – 1963.) na istom prostoru, uza sve gubitke u dva luda rata, broj vjernika je četiri puta veći”.” Stvar je, dakle, mnogo jednostavnija: pogrješka u Bakulinu Šematizmu.
Prema tome konačni ishod je ovaj:
Da bismo se potpuno uvjerili u ovu pretpostavku, morali bismo pronaći ili Bakulin rukopis ili podatke iz arhiva župe Seonica.
(nastavlja se)
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.