Imena sela koja tvore ovu župu prvi put susrećemo u tim oblicima tek u tursko vrijeme, u popisu katoličkog stanovništva od biskupa fra Pave Dragićevića iz godine 1743. U to vrijeme ova sela imaju tek po desetak obitelji, paje razložno pretpostaviti da ona i dugo vremena prije popisa tako “životare”. Ponekad se ognjište iz straha pred turskim naletima vjerojatno i posve utrne. Pa onda opet sukne dim. Sva je ta “prapovijest” obavijena velom tajne.
- Popis biskupa Dragićevića iz 1743.
Zato mi polazimo od onoga što je povijesno sigurno. Dakle od spomenutog popisa iz 1743. Fra Pavao Dragićević postao je 1740. vikarom bosanske vikarije (jer tada Bosna nije bila biskupija nego tzv. misijsko područje) i time duvanjskim biskupom. Svoj popis i obilazak livanjske i duvanjske krajine počinje 1741. i završava 1743. Na tom je putu popisivao, krizmavao, tješio, hrabrio … Tada Kongora nije bila samostalna župa (postat će to tek 150 godina kasnije), nego tek mali dio goleme župe Duvno. Evo što je fra Pavo zabilježio o naseljima današnje župe Kongora.
U Kongori je, dakle, 1743. bilo 12 domaćinstava i 80 stanovnika. Odrasli su zapravo krizmani. Otprilike svi iznad 12. godine života. Malodobni su još nekrizmana djeca.
U Lipi je bilo ukupno 12 kuća (kao i u Kongori), ali znatno više žitelja: 118.
U Kongori je, dakle, 1743. bilo 12 domaćinstava i 80 stanovnika. Odrasli su zapravo krizmani. Otprilike svi iznad 12. godine života. Malodobni su još nekrizmana djeca.
U Mandinu Selu ima najmanje kuća, samo 6, ali stanovnika gotovo koliko i u Kongori: 77.
Primjećujemo odmah da niti jednog tadašnjeg prezimena u Kongori i Mandinu Selu danas – nema. A i u Lipi samo staro pleme Ančićajoš uvijek postoji.
Drugo: biskup Dragićević ne spominje Borčana! Ili je to bio nenaseljen kraj ili ga biskup pribraja Omolju? Vjerojatnije je ovo drugo. Jer, u popisu Omoljana nalazimo i neka značajna borčanska prezimena (Matić, Krištić). Zapravo Dragićević pod Omoljem (Omuljina!) misli na četiri sela: Borčani, Omolje, Seonica, Crvenice. Odatle i tako velik broj stanovnika u Omolju: čak 321!
Prije 250 godina župa Kongora imala je vrlo malo i stanovnika i kuća. Razloga je zasigurno mnogo: često bježanje pred turskim pustošenjima (to je jedan od razloga i za nestalnost prezimena), slabi uvjeti za život, velika smrtnost djece …
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.
Slika: Ivica Jurčević