Postoji jedna vrsta ljudi
koja uvijek svoje gudi,
stalni perači svojih ruku
da se od mikroba izvuku;
kada spravljen sendvič jedu,
ti im od njeg otkineš malo,
vele: sve je sasvim u redu,
bolje jesti malo, no steći salo;
još ti daju sendvič cijeli
kao: kruh je nezdrav, bijeli;
zapravo u njima leži strah
da od tvojih ruku ne dožive krah.
Ti marljivi perači ruku
da se od mikroba izvuku
stalno se ispod slavine veru
da naslage bakterija speru;
ti neprestani perači ruku
za sobom vuku trajnu muku.
Izvor: Ante Šarac: Kad sam s Tobom, 2014.