Svakim danom sve je veći broj prognanih ljudi oko nas. Rat ih je odvukao u izbjegličke logore, sportske dvorane, daleko od njihovih domova. Potrebna im je pomoći, a za to se brinu razne humanitarne organizacije. Jedna od takvih, osnovana je pri Župnom ured u Tomislavgradu. Vodi je fra Branimir Musa. S njim smo kratko razgovarali:
- Fra Branimire, od kada postoji Caritas u Tomislavgradu?
- Prethodnica Caritasa u Tomislavgradu je „kruh sv. Ante“. Svi župni uredi imali su takav fond odakle su pomagali najsiromašnije. Međutim, ova organizacija djeluje šire i formirana je pod ratnim uvjetima.
- Kako je došlo do osnivanja Caritasa kod nas?
- Dobili smo jednu pošiljku hrane i da ne bi hrana propala, odlučili smo početi dijeliti. Taj naš čin i prostorije nazvali smo Caritasom i tako je počelo.
- Nakon te pošiljke hrane, pretpostavljamo kako je hrana dolazila u još većim količinama.
- Uglavnom nam je roba pristizala od naših Duvnjaka. Istina, jedna organizacija, „GEBEC ACTION“, poslala nam je svoju pošiljku preko konventualaca iz Zagreba. Međutim, najviše pošiljka dobivamo od naših Duvnjaka iz Osijeka, Đakova, svećenika fra Mirka Bagarića iz Augzburga, zatim od Ilije Letice koji je poslao vrijednu pošiljku dječje hrane. Međutim, ovo bih želio naglasiti, sve što čovjek u životu uradi, bilo dobro bilo loše, sve se vraća. Mi smo početkom studenoga poslali jednu pošiljku u Šibenik, dakle, prošle godine kada je buktio rat u Hrvatskoj, i ovih dana čovjek zove i kaže: „Vi ste nama poslali onda kada nam je bilo najpotrebnije i mi vam želimo vratiti. Ono što vam treba, poslat ćemo.“ Ta pošiljka iz Šibenika u utorak bi trebala doći. Danas smo dobili pošiljku iz Koprivnice i obećali su nam da će biti još.
- Koja roba najviše dolazi u duvanjski Caritas?
- Obično dolazi brašno, šećer, ulje, tjestenina, konzerve, dječja hrana, grah. Dobili smo nešto soli, ali vrlo malo.
- Što vam je sada najpotrebnije?
- Trebalo bi soli, jer to je sada deficitarna roba. Zadnjih dana poslato je oko sto kilograma, ali potrebe su daleko veće. Potrebni su i pempasi.
- Ima li dovoljno dječje hrane?
- Hrane ima, a bit će je još više. Ljekarna također dijeli dječju hranu. Dovoljno je donijeti krsni list ili zdravstvenu knjižicu djeteta da biste besplatno dobili hranu za njega.
- Kažite nam nešto o suradnji Crvenog križa i Caritasa.
- Naš Crveni križ ovisi o Caritasu jer oni raspolažu malim količinama robe. Dali smo im 1700 litara jestivog ulja, 400 kilograma riže, 7,5 tona brašna, 1000 kilograma tjestenine. Oni su do sada, uglavnom, dobijali pomoć u odjeći. Međutim, našem narodu takva pomoć još uvijek nije potrebna.
- Raspodjela humanitarne pomoći van Tomislavgrada?
- Svaki dan robu šaljemo u Zenicu, Kreševo, Konjic, Jablanicu, Doljane… Čak smo slali i našim izbjeglicama.
- Stiže li pomoć koju šaljete na svoje odredište?
- Pazimo da pomoć koju pošaljemo dođe u prave ruke. Sačuvali smo, ne samo ugled, nego i poštenje. Kada šaljemo pomoć, najprije nam čovjek mora doći s potvrdom od župnog ureda da ga šalje župnik. Napravimo specifikaciju robe i potpišemo da je ta roba isporučena. Župnik kojemu šaljemo robu mora potvrditi da je ta roba stigla. Dakle, u svakom trenutku se može znati gdje je roba otišli i tko ju je primio.
Andrijana Krstanović i Ivanka Krišto
(Iz arhiva TRN-a, broj 3, lipanj 1992., str. 5)