U svibnju 1980. opet je podignuto i prozvonilo zvono. Postolje za zvono izradili su braća Ćavar i te podignuli postolje i zvono uz pomoć Kongorana. Prozvonilo je 23. 5. 1980.
Od lipnja do listopada ožbukano je i unutarnje pročelje. Radio je majstor Renjić. Uključili su se i Borčanci s prilozima zbog “dobre taktike župnika fra Petra”. Inače je fra Petar imao takta s ljudima i znao je kao nitko pogoditi u ‘žicu’. Domaći ljudi odradili su dobrovoljno stotine dnevnica, žene su kuhale svakodnevno za majstore, dale novac za bojenje crkve, kupite tepihe…
U listopadu je crkva i obojena, a istodobno su crkvu ukrasila troja vrata na pročelju, koja’ su umjetnički izrađena od slavonske hrastovine. Prije su na staroj crkvi bila dvoja vrata. I to jedna s pročelja, a druga s ‘borčanske’ strane. U 1981. priključeno je svjetlo i postavljena tri lijepo uređena i pozlaćena lustera. Lusteri su obnovljeni u Ljubljani. I tako je dogotovljena kongorska ljepotica.
Fra Blago je na samom kraju gradnje bio premješten na Široki Brijeg (1981.), na njegovu i opću žalost, jer više zbog poodmakle dobi nije mogao vršiti svoju kapelansku dužnost. a Brijegu se još uvijek nalazi. Godine 1993. se proslavio izložbom slika u sklopu velike izložbe “Franjevci Bosne i Hercegovine na raskrižju kultura i civilizacija” .
Od tada fra Petar živi kao vuk samotnjak sve do odlaska iz Kongore 1983. Hrani se gdje stigne. Svugdje je čest gost. Iza sebe je ostavio prekrasnu crkvu, znamen Kongore.
(kraj)
