Mladi svećenik fra Bogomir Zlopaša (r. 1938. u Radišićima) došao je u Kongoru 1968. i ostao u srcima svih župljana. Pamte ga po mnogočemu – po lijepom pjevanju, po svakojutarnjem umivanju vani i po najhladnijem vremenu, po tome što je prvi imao i duhovne pomoćnike, kapelane … Ali najviše dakako po novoizgrađenom župnom stanu. Jer stara je kuća – bar je tako mislio fra Bogomir – dotrajala i nije se isplatilo popravljati je.
uto vrijeme i novčana moć župljana snažno je porasla te se više – po prvi put nakon osnivanja župe – nije trebalo toliko bojati za novčana sredstva. Novcem sa Zapada već su nicale mnoge velike i nove (ali uglavnom i nimalo ukusne) kuće po selima. Fra Bogomir je otpočeo i uspješno dovršio novu i lijepu kuću.
Uskoro se, međutim, otkrilo da ta kuća i nije baš najsretnije rješenje. Nezaštićena od vjetra, uvijek je ostala hladna i nemoguće ju je zagrijati. Isto tako pred naletima vjetra s istoka koji nosi kišu zidovi su često vlažni i tako brže propadaju (kao i istočni i južni zid na crkvi). U najnovije vrijeme vidimo da bi obnova stare župne kuće ipak i tada bilo bolje i kvalitetnije rješenje. Možda doduše i skuplje.
(nastavlja se)
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.