Odnedavno našim nebom lete metalne ptice-ubojice. Napadnuti smo iz svih oružja i oruđa, pa i letjelicama. Znali smo da će tome tako biti. Naša protuzračna obrana se za četnike iz zraka pokazala, u najmanju ruku, kao neugodno iznenađenje. „Čorbina“: …avionu, slomit ću ti krila… se u Tomislavgradu pokazala proročanskom, a novija, hrvatska, kultna: …obadva su pala… zaorila se odmah na početku i u Tomislavgradu.
Očito dobro organizirana i opremljena PZ-obrana je ispunila svoj zadatak. Pet moćnih zrakoplova je pretvoreno u bezličnu masu metala, a jedan od njih je „razgrabljen“ kao suvenir i uspomena za budućnost.
Kakav duh vlada među vojacima, kazuje činjenica da su oni čijom su rukom ptice-ubojice prizemljeni ostali anonimni. Ova rečenica govori o skromnosti, sposobnosti i spremnosti da se bude velik kao čovjek i kao ratnik.
Građenje postrojbe nije završeno. Ona se usavršava, dodatno oprema i ljudstvom popunjava. Na prinovama je da shvate odgovornost prema kojoj postaju dio obrane sviju nas, svojih i naših, života i dobara.
Novacima koji su nemarni, pa i lijeni, zasigurno neće biti mjesta u PZO. Na zapovjednicima je da pruže stručnu i moralnu potporu svojim vojacima i stalno rade u pravcu što bolje organiziranosti glede još veći efikasnosti.
A dobra organizacija će i vojake činiti sposobnijima za date im zadatke, pa i zadovoljnijima. Na kraju, poruka momcima iz PZO-e: Učinite sve za dobro domovine, upornošću i znanjem sačuvajte reputaciju i dobar glas koji vas prati.
Bože KRAJINA
(Iz arhiva TRN-a, broj 1, lipanj 1992., zadnja stranica)