Tim novcem htio je župnik bar malo popraviti kuću kojaje prokišnjavala i inače bila u vrlo lošem stanju. Na to svoje traženje fra Željko nije dobio ni odgovor ni novac. Alije zaradio nešto drugo – zatvor! Odveli su ga u zatvor u veljači 1952. A prije toga proveli su ga svezana za konja oko cijelog Duvna (od Mesihovine do Duvna). Osuđen je u Livnu na pet godina zatvora i odležao svih pet. “Bio je optužen – priča fra Damjan – da je psovao Boga partizanima, da im je psovao mater. A on odlučio ne govoriti ništa, niti se braniti. Kako su ga optužili, on šuti. Kaže mu (odvjetnik): Ti si svećenik, moraš nešto o toj psovki govoriti. Onda on kaže: Boga nisam, mater jesam! ” Njegov humor nije ga napuštao ni u tako teškom trenutku. Ovo je ‘školski primjer’ komunističkog nasilja i zločina. Njima ljudski život nije značio ništa.
I tako je župa opet ostala bez župnika, gotovo pola godine. Odbor u župnikovoj kući – župnik u zatvoru.
Zanimljivo je s druge strane znati da se – unatoč progonima i zatvaranjima svećenika – vjeronauk u školama održavao sve do 1952. (ako ne i dalje)! Je li to bio znak snošljivosti novih vlasti ili nešto drugo?
(kraj)
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.