Davno je bilo. Čini se danas.
Ili čak jučer, ili lani?
Pomislim da li misliš na nas,
il me pak brišu godine, dani.
Ma što je vrijeme? Pokoja sijeda,
likovi neki daleki, strani.
Dušom se živi, dušom se gleda,
a dušu sjećanje na te hrani.
I sve kad jednom nestane, splasne,
kad budu sati odbrojani,
ostat će samo slike jasne.
Na jednoj od njih ti ostani.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Ivica Šarac