Veselje koje izaziva alkohol obična je patvorina. Stoga se čovjek mora trijezan izboriti za radost.
Bio je u metežu misli, pa je uhićen u mrežu alkoholnih para.
Pojedinca više zavede društvo nego piće. Kasnije ga preuzima piće.
Piće nikada nije čulo za kočnice; samo gas, gas…
Zbog pića su se nažalost mnogi mladi životi ugasili.
Pravi pijanci koji se natječu u pijenju „žestice“ obično završe na podu – bez pobjednika!
Iz druženja s alkoholom došao je do zaključka da to druženje nije bilo ni ravnopravno ni pravedno, pa je prešao na vodu.
Za svoje stvaralaštvo može zahvaliti vinu? Ne, on je stvarao unatoč pijenju vina!
Pijanci vele da nisu pijani sve dotle, dok mogu hodati, a da se ne pridržavaju za ograde kuća. Vjerujmo im!
Izgleda, ipak, da većina ljudi prođe jednu etapu puta uz čašicu. Kako bi inače upoznali tu „čarobnu“ i opasnu tekućinu.
Unatoč svemu, vjerujem da je bolje popiti čašu kvalitetna pića dnevno nego ništa.
Teško se je iščupati iz ralja društva uz čašicu jer sve počinje neprimjetno i dopadljivo. A, evo kako počinje: najprije se tiho razgovara, doskora bučnije, pa onda mnogi govore u isto vrijeme; u licu se nazire blago a potom jako crvenilo; potom slijedi pjesma : najprije stidljivo, a zatim bučno; pjesma dugo traje uz nazdravljanje. Napokon, neki se penju na stol, drže govore, pjevaju, crvenilo lica ustupa mjesto bljedilu, a zatim bljedilo prelazi u zelenilo, a zelenilo u drhtavicu. Oni koji mogu odlaze kućama…
Ante Šarac