Objavljena nova knjiga „NEČUJNI ZOV” autora Ante Šarca

 Ovih je dana u nakladi Studio Moderne iz Zagreba objavljena nova knjiga „NEČUJNI ZOV” autora Ante Šarca.

 

Evo što o knjizi kaže novinar, publicist i književni kritičar Mate Kovačević:

 

      PUTOVANJE S KRHOTINAMA SJEĆANJA KROZ VRIJEME 

  

   Zbirka Ante Šarca “Nečujni zov” sastavljena od dva formom posve različito ustrojena ciklusa pjesama, svojevrsni je oblikotvorni paradoks, u kojem je prvi ciklus pod nazivom istovjetnim naslovu knjige “Nečujni zov” ispjevan u tradiciji zapadnjačkih poetika koje su iz nekad stroge metričnosti i zadane strofičnosti prešle u gotovo razbarušene prozne zapise liričnih osjećaja, nasuprot drugomu ciklusu, koji svojim minijaturnim formama pristiglim s Dalekoga istoka produbljuje ono lirično koje se postupno gubi u zapadnjačkim poetikama.

   Taj sretno i spretno nastali formalni paradoks kao da podsjeća na mislene konstrukte engleskoga katoličkog književnika Gilberta Keitha Chestertona, koji je jednu stilsku figuru razvio do te mjere da je postala ne samo njegovom poetikom.

   U motivsko-tematskom dijelu Šarčeve pjesme, ponajprije prvi ciklus, sastavljen inače od 25 pjesama, introspektivnoga je karaktera pa kroza nj putuju krhotine sjećanja kojima ni protjek vremna nije mogao znatnije naškoditi.

   To spontano proisteklo poetsko posadašnjenje prošloga na stanovit način je otškrinulo vrata Vječnosti, nasuprot tvrdoj zbilji kroz koju se na svom putu prema toj istoj Vječnosti lirski subjekt probija prepoznatljivim kršćanskim pomagalima i putovima.

   Zato u pojedinim pjesmama prevladava unutarnje propitivanje koje obično završava u molitvenim tonovima. To, naravno, ne znači da u ovom ciklusu nema pjesama s izrazito duboko proživljenom stvarnošću, kao primjerice u pjesmi Moja mater, Naš kamen i naša zemlja, Sam kroz noć, Ivan Pavao Drugi i Vukovar, koje su i odraz stanovite egzistencijalne strepnje – bilo osobne bilo kolektivne.

   Ne može se u ovom ciklusu nezamijetiti i motiv prolaznosti koji probija kroz pojedine pjesme, poput onih u pjesmama Jesen i Ilica.

   Možda kao doknadu već spomenutoj egzistencijalnoj strepnji lirski će subjekt tražiti u ljepoti – bilo da je riječ o ljepoti prirodnih pojava, ukoričenih riječi, molitava pa i same božanske milosti.

   Vrhunac ljepote pronalazi u Božjoj ljubavi, koju će pjesnik dohvaćati kroz tri završne pjesme tematski posvećene papi Ivanu Pavlu Drugom, Bogočovjeku Isusu i hrvatskom gradu Vukovaru.

   Poetske minijature u formi haiku pjesništva razvrstane su u drugom ciklusu naslovljenu “Mirisi zemlje”. Motivski pa i autorovim pregnućem naslanjaju se na prvi ciklus iz zbirke, samo što je datost forme ovih lirskih minijatura znatno skučenija, što pjesniku daje moć da sa što manje riječi puno toga kaže.

   Nije nezanimljivo da se Šarac u ovoj stegnutoj formi pokazuje lirikom koji svojim škrtim i plastično isklesanim govorom s primjesama duhovitoga pa i komičnog nudi obilatiju sliku ne samo vanjskoga nego i unutarnjeg mislenog života. 

   U ovoj se kratkoj formi pjesnik osjeća komotno i sigurno pa su mu poruke i pouke obojene u poetsko ruho nenametljive, a prožete duhovitim pa i komičnim elementima znatno perceptivnije.

   U cjelini Šarčeve poetike one pokazuju neprestani pjesnikov hod koji postaje sve rafiniraniji.

   Pjesme refleksivnijega karaktera protkane su duhovnošću i smjeraju onostranom pa njihov molitveni ton često ponire u meditativni prostor.

   U jezičnostilskom smislu najveći je dio pjesama ispjevan hrvatskim standardnim jezikom, premda je početna pjesma Moja mater napisana u ikavštini s pokojim duvanjskim dijalektalizmom, što na stilskoj razini pojačava povezanost i pjesničku blizinu s temom o kojoj pjeva.

   Neki će možda u kraćim oblicima infinitiva, a rabi ga često u svojim pjesmama, prepoznati i to kao zavičajni i dijalektalni oblik, no Šarac ga u ovom slučaju, kao i neke druge kraće oblike riječi, koristi uglavnom kao ritmičke elemente svojih pjesama.

   Kad je pak riječ o kratkim poetskim formama što se nalaze u drugom dijelu knjige, čitatelj će pronaći bogat duhovni sadržaj, često ispisan na vrlo duhovit način, a da pri tom ništa nisu izgubile od svoje liričnosti.

   Ta im aforistička crta samo daje još jednu dodatnu dimenziju.

   Zato je i ova knjiga pjesama vrijedna objave!

                                                                            Mate Kovačević  

                                 BILJEŠKA O AUTORU

   Pjesnik, pripovjedač, aforističar i publicist Ante Šarac rodio se 6. kolovoza 1941. godine u Mandinu Selu na Duvanjskom polju. Osnovnu školu završio je u Mandinu Selu, Kongori i Tomislavgradu, klasičnu gimnaziju u Bolu na Braču, a veterinarski fakultet u Zagrebu.

   U struci, u užem smislu te riječi, radi četiri godine. Nakon toga prelazi u državnu upravu, gdje radi na poslovima tržišnog inspektora, načelnika i pomoćnika glavnog inspektora Državnog inspektorata Republike Hrvatske.

   Potom, od 1. siječnja 2007. odlazi u privatnu tvrtku „Croatiakontrola“ u kojoj radi dvije godine, a od 1. siječnja 2009. formalno odlazi u mirovinu, ali u istoj tvrtci ostaje raditi sve do kraja 2022.

   Od mladosti piše pjesme, u zrelijoj dobi aforizme, publicističke članke i priče. Prije objave knjiga povremeno je pisao polemičke članke u Večernjem listu, portalima Direktno i Kamenjar; kratke misli i pjesme u Hrvatskom slovu.

   Suator je monografije “100 godina Osnovne škole u Mandinu Selu” u dijelu đačka prisjećanja, a kao autor objavio je sljedeće knjige: zbirku pjesama: „Kad sam s Tobom“ RINAZ 2014., „Kratke misli“ RINAZ 2015., zbirku pjesama „Na Riječ oslonjen“ RINAZ 2016., zbirku eseja „Uzgajivači obmana“ Kerigma-Pia Zagreb 2019., zbirku autobiografskih zapisa: “Osvijetljenim tragom” NAKLADA PROTUĐER Split 2021., zbirku pjesama “Ogrlica od sjena” Studio Moderna Zagreb 2022., zbirku pjesama “Treptaj u naručju” Studio Moderna Zagreb 2023., zbirku pjesama “Vrutak radosti” Naša Ognjišta, Tomislavgrad 2024.