Posljednji mraz
Na jedno proljeće
pao je posljednji mraz!
Duga noć! Studen!
Svitanje traje predugo!
Kad su prve žarke
sinule zrake,
procvjetali pupoljak
nije davao života znake!
Blagi vjetar zanjiha ga,
dotaknu po glavi,
Pupoljak se ne javi,
posljednji mraz bijelio se u travi.
Tek rođeni cvijet,
na ledenu travu
malenu glavu spusti,
niti riječ ne izusti!
U nakladi Matice hrvatske Tomislavgrad ovih dana objavljena je prva zbirka pjesama Ante Brajke Anteka “Krajobrazi duše“.
Knjiga će biti promovirana u Tomislavgradu u petak, 21. travnja u dvorani Skupštine Hercegbosanske županije s početkom u 19 sati.
O knjizi će govoriti prof. Mijo Tokić i prof. Ivan Baković.
Detaljnije informacije navedene su na plakatu.
Za ovu prigodu, objavljujemo još jedno autorovu pjesmu.
Lađa
Ja nemam lađu
i ne znam što bih s njom.
U surovim gorskim,
zelenim planinama moj je dom.
Tu sam na svom.
Kad su bistre zore
s vrhova vidim modro more.
Pogledom grlim vale i žale.
Volim modro more, uvale i žal.
Ali ipak sin sam visoravni.
Držim se svojih stijena
gorskih visina.
Moje su oseke i plime,
čudesne gore, tajanstveno more
i život moj ubav.
Planina i more moja su ljubav!
Tomislavcity