Piše: Ilija Šumanović
Bilo je to Gospodnje tisuću devetsto trideset i osme godine u mjesecu rujnu.
U našoj kući u Ivićima. Mandino Selo, tata Mirko i stric Vlado Ivić-Šumanović poveli su priču o školi – o mome upisu u prvi razred, jer škola započinje s radom za koji dan. Mama Darinka i strina Ljuba nisu bile za to da ja idem u školu – tek sam navršio šest godina.
Rođen sam 4. kolovoza 1932. godine u Mandinu Selu, Tomislavgrad, Primorska banovina, Kraljevina Jugoslavija.
Tata Mirko, Mime, naučio je čitati i pisati. Stric Vlado i mene je naučio prva slova. Moja mama i strina bile su opismenjene, jer su rođene blizu grada – na Blažuju, i išle su u domaćinsku školu časnih sestara u Tomislavgradu, tada Županjcu. Pitanje je bilo hoće li me gospodin učitelj Franjo Buconić (mislim da se tako zvao) primiti i upisati u prvi razred, jer nemam sedam godina. Tata i stric dogovaraju se koji će od njih ići pitati gospodina učitelja za moj upis u školu. Dogovor je pao, ako tata nađe gospodina i ako me on primi u prvi razred, u Tomislavgradu će kupiti pribor za prvi razred. Moja mama i strina Ljuba napravit će mi torbu naprtnjaču od satkanog sukna.
Tata Mirko – Mime vratio se iz grada s kupljenim priborom za prvi razred. Rekao je da je našao gospodina učitelja. Pitao ga je za moj upis u prvi razred. Učitelj mu je odgovorio da nema problema za upis, to se uvijek može obaviti, budući da nemam sedam godina. Ako mali bude dobar, da ne ometa druge đake, lako ćemo ga upisati. Takvih prijava sa šest godina nema puno, one su rijetke, pogotovo na selu. Tata Mime mi kaže da ću ići u školu. Spremit ćemo te i ići ćeš s drugom djecom iz sela i ne će biti problema. Ako prođeš – dobro, a ako ne prođeš ići ćeš dogodine.
A pribor za školu sastojao se od keramičke pločice veličine 25×20 cm s drvenim okvirom koji je bio probušen. Kroz rupicu je bila provučena špaga za koju je bila zavezana spužvica za brisanje. Pločica je s jedne strane imala crte za pisanje slova, a s druge strane kvadratiće za pisanje brojki. Pisaljka od specijalnoga ugljena, da se napisano može obrisati. Pernica od drveta s poklopcem na izvlačenje, u koju je spremljena pisaljka. Bukvar – čitanka sa slikom kralja Petra Karađorđevića na drugoj strani. U prvom razredu nismo pisali u tekama.
(nastavlja se)
Izvor: Skupina autora: Sto godina osnovne škole u Mandinu Selu, Zagreb – Mandino Selo, 2010.