Dan sjećanja na žrtve i pad Vukovara. Nakon devedeset dana nadljudskoga otpora jugo-vojsci i paravojnim četničkim formacijama,Vukovar je okupiran 18. studenoga 1991. godine. Dotadašnja vojna neravnoteža bila je zaprepašćujuća. Na srpskoj strani više od 30.000 vojnika, 400 tenkova, stotine minobacača i topova, prevlast u zraku i na Dunavu. Na hrvatskoj strani manje od 2000 branitelja s lakim naoružanjem: zaštitara, policajaca i dragovoljaca. Bombardiranja su potpuno uništila grad, padalo je i do 1000 projektila dnevno. U podrumima je živjelo 15.000 preostalih civila, od toga 2000 djece. Više od 90% zgrada uništeno je ili porušeno do temelja. Većina branitelja ostali su bez strjeljiva. Nestalo je i hrane. Tri mjeseca Cijeli je grad proveo u podrumima, sklOništima, čak 56 dana nisu imali struje, vode i telefonskih veza sa svijetom.
U gradu više nema ni zgrada, ni kuća niti skloništa, samo ruševine. Ima tek na stotine novih grobova i šačica preživjelih bojovnika – to su već legendarni živi i pali heroji. Nakon okupacije u gradu počinje neviđeni teror. Nije pošteđeno ni 12 djelatnika vukovarske bolnice, niti 261 ranjenik. Sudbina mnogih od njih još je i danas nepoznata, a masovne grobnice na Ovčari, vukovarskom Novom groblju i na drugim lokacijama govore o strašnoj sudbini pokolja kojega su učinili pripadnici tzv. JNA i četnici. Stotine branitelja odvedeno je u logore u Srbiju. Mnogi su tamo pobijeni i od strašnog mučenja umirali.
Izvor: Troplet