Kao što u posudi postupnim zagrijavanjem voda provrije i onda vrije, tako i iz zemlje, čija je unutrašnjost svojevrstan lonac, voda vrije odnosno izvire. Mjesto gdje voda izvire naziva se vrelo, a koje u hrvatskom jeziku ima istoznačnice izvor i vrutak, a značenjski su im veoma blizu studenac i zdenac.
Vrelo je praslavenska riječ, pa je slično u svim slavenskim jezicima: češki vridlo, poljski zrodlo.
Vrelo je često sastavni dio hidronima, najčešće je riječ o izvorima i potocima, ali se često vrelom označavaju i manji zaseoci: Vrelo (Dalmacija, Lika), Vrelac (Brod, Lika), Vrelaca (Lika), Vrelca (Lika), Vrelce (Ogulin, Kordun, Lika), Vreline (Gospić), Vrelja (Žirje), Vriace (Zadar), Vrijanac (Karlovac), Vrilo (Makarska, Metković, Split, otoci), Vrijelo (Korenica), Vrilce (Gospić), Vrilice (Pašman), Vrilina (Gospić), Vriline (Lika), Vrioc (Poljica), Vrioce (Gospić), Vroček (Istra), Vruci (Poljica), Vruja (Istra, otoci), Vrujac (Ogulin), Vruje (Kornati, Krk), Vrujina (Silba), Vrulja (sjevernodalmatinski otoci, Omiš, Makarska), Vrulje (Dugi otok), Vruljica (Rab, Dugi otok, Rab, Premuda, Šibenik), Vruljice (Božava), Vrutak (Makarska, Poljica, Podgora, Premuda, Omiš, Rab), Vrutki (Poljica, Pazin), Vručine (Kaštela), Vrućica (Žirje) i slično, te dvočlana imena: Vrelo Jadro, Vrelo Koreničko, Vrelo Slušnice, Vrelo Zrmanja itd; nazivi tipa Bijelo vrelo, Blatino vrelo, Crno vrelo, Gladno vrelo, Mrtvalj vrelo, Okovir vrelo, Suvo vrelo, Vilinsko vrelo, Žuro vrelo odnose se uvijek na vrela; naselja Vrelo Koreničko (Korenica, 119 stanovnika), Vručac (Ogulin, 62) 44), Zrmanja Vrelo (Gračac).
U bosansko-hercegovačkoj ekonimiji vrelo se često rabi: Vrela (Tešanj, Ugljevik, Zvornik), Donja i Gornja Vrela (Bosanski Brod), Vrelo (Cazin, Rogatica, Šekovići), Petrovo Vrelo (Glamoč), Vrilo (Tomislavgrad), Studena Vrila (Tomislavgrad).
Vrilo, naselje smješteno je oko vrela rijeke Ričine, koja se javlja na zapadnom dijelu buškoblatskog područja nakon što je Šujica nestala u ponoru na Duvanjskom polju. Smještaj mu je dao naziv Vrilo.
Prvi se put pojavljuje u Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije za 1867. godinu, gdje upisano kao samostalno naselje župe Grabovica.
Potapanjem Buškog blata Vrilo je gotovo posve raseljeno. Nažalost!!
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.
Foto: prisoje.net