Kad neki godinama hotimice iskrivljuju jezik, onda neki drugi spontano pomisle da sami govore ispravno!
Evo nekoliko primjera na koje se odmah nakostriješim čim ih čujem: „Čim“ prije, „Čim“ više, „Čim“ manje, „Dobar večer“, „Dobro veče“, „Obzirom da je“, hvala „za“, „Veliko“ hvala, „Svo“ to događanje, pa tipičan primjer koji se pojavljuje u različitim rečenicama, primjerice:- Došao sam na posao „bez da sam“ našao kolegu na radnom mjestu ili Došao je k liječniku „bez da je“ donio zdravstvenu iskaznicu itd. i tome sl.
Kad smo već kod jezika, moram primijetiti da lingvistica Snježana Kordić ne posustaje u promociji tzv. zajedničkog jezika Hrvata, Srba, Bosanaca i Crnogoraca. Tako se nedavno našla u Mostaru za okruglim stolom sa znakovitom i sugestivnom temom: „Jezik i nacionalizam“, a taj naziv nosi i njezina knjiga, koju je financiralo Ministarstvo kulture RH, preciznije rečeno, tadašnja državna tajnica, a današnja ministrica Nina Obuljen Koržinek, s pismenim obrazloženjem da se vodila stručnim kriterijem, a ne ideologijom. Ma, nemoj! Mogu li se, zaboga, stručni kriteriji, pa bili i u tragovima, primijeniti na ocjenu knjige koja nestručno, ali vrlo ciljano, negira zasebnost hrvatskoga, već odavno standardiziranog jezika! No ništa bolje nismo mogli ni očekivati od vrle državne dužnosnice, znajući da je, radeći na Radmanoviziji i Hribarovom HAVC-u, podupirala financiranje serija i filmova koji su nanijeli nemjerljivu štetu Hrvatima i Hrvatskoj. Pa i danas kad financira predstave notornog Frljića; i pri tome, kao i prije, ispod sintagme „slobode stvaralaštva“ skriva svoj anacionalan stav. Ipak, nije ona kriva, već onaj prolaznik Plenki koji ju je predložio za to mjesto, a osobito oni političari-miševi oko njega koji su digli ruku za osobu koja uopće nema izborni legitimitet!
No vratimo se mi lingvistici Snježani Kordić, koja na tom okruglom stolu u Mostaru reče da varijantske razlike postoje, ali su one sastavni dio našeg policentričnog standardnog jezika. Čuj, našeg, kao da je taj jezik registriran u EU kao službeni jezik, a ne hrvatski! Pa kaže da je „Deklaracija o zajedničkom jeziku“ polučila veliki uspjeh, ali da se treba i dalje organizirati i javno nastupati, i uvijek tvrditi i ponavljati da je to zajednički jezik – zaključuje ova lingvistica-aktivistica.
Njoj uz rame sjeđaše Slavo Kukić koji kuka nad zloupotrebom jezika u dnevno političke svrhe, da bi se širio nacionalizam u BiH, ali i susjednim zemljama. Taj dr. socioloških znanosti i sveučilišni profesor u svojoj revnosti za društvenom dimenzijom ljudi, svojedobno je „izumio“ dva naroda u BiH: bosance i hercegovce! Sada se pita: „Ima li izlaza i gdje je izlaz“ te odgovara: „Izlaz je u nuđenju univerzalnih vrijednosti kao alternativi nacionalističkoj ideologiji, u koju smo zarobljeni.“
Koje su to i kakve univerzalne vrijednosti, baš bih volio znati, koje mogu zamijeniti posebni jezik kojim se služi svaki od navedenih naroda? Pa jezik je kralježnica jednoga naroda, a univerzalne vrijednosti su pravda, poštenje, ljubav i poštivanje drugoga i drugačijega. Zar da se u ime neke lažne ljubavi i nekog kvazi poštenja treba odreći svoga jezika kao temeljnoga biljega hrvatskog identiteta? Baš ljubav prema svom jeziku ne isključuje poštivanje drugih jezika koji su, doduše, dosta slični, ali zaboga nisu isti! Jedino ako profesor jugo-Slavo pod univerzalnim vrijednostima ne podrazumijeva danas zajednički jezik, sutra balkanski, i ukidanje nacionalnih jezika i naroda, zašto se i Vuk zalagao.
Očigledno, poznati aktivisti i propagandisti „s naših prostora“, kao što je Snježana Kordić, znaju čemu teže. Boreći se, naime, protiv posebnosti hrvatskog jezika i tobožnjeg nacionalizma, oni se bore za jugoslavenski nacionalizam i Vukove ideje iz prastarih vremena.
Neki drugi sljedbenici, kao što je gospon-drug Slavo Kukić, jednostavno se nalijepe na tuđe i pradavne ideje kao muhe na ubojitu muholovku! Zašto? Pa, možda samo zato da budu drukčiji od drugih u vlastitoj sredini, tobože globalistički usmjereni te, kao takvi, napredni. Ali, nikako zato da su odani univerzalnim vrijednostima, koje unatoč ovakvima, ostaju tako postojane, tako vječne!
Ante Šarac