Vojnik se sjetio pete Božje zapovijedi
Mađarski je plemić Antun Eszterhazy bio teško ranjen u ratu 1866. godine. Neki neprijateljski vojnik, Prus, našao ga je na bojnom polju. Plemić zamoli vojnika neka mu ispali samilosni hitac i tako skrati njegove nepodnosive muke, ali se vojnik sjetio pete Božje zapovijedi: “Ne ubij!” i odbio molbu. Uzeo je plemića na ramena i odnio ga u vojnu bolnicu gdje su mu zavili rane i tako mu spasili život. Rat je završio i plemić se vratio zdrav u domovinu. Od toga je prošlo mnogo godina.
Jednoga dana pojavi se neki stranac na dvoru plemića Antuna tražeći posao. Plemiću se stranac učini poznatim i zaželi vidjeti njegov sat, u kojemu prepozna svoj vlastiti zlatni sat, što ga je darovao spasitelju svoga života.
Nameće se pitanje: kako je ovaj siromašni pruski vojnik došao upravo u Mađarsku? Kako se namjerio baš na dvorac plemića Antuna, kome je u ratu spasio život? Kako ga je našao kod kuće?
Je li sve to samo slučajnost? Možda za one koji ne vjeruju u Boga i njegovu providnost! Za nas vjernike nema slučaja!
Mi vjernici u ovome primjeru vidimo zorno kako je Bog htio nagraditi siromašnoga pruskoga vojnika već na ovome svijetu jer je poštivao njegovu petu zapovijed.
I to upravo preko čovjeka kojemu je odbio neljudsku i nemoralnu, nedopuštenu i grešnu molbu. Mi ne vjerujemo u slučaj, mi sasvim sigurno i ozbiljno uzimamo Božje riječi:
“Ja sam Gospod, Bog vaš. Ako budete živjeli po mojim uredbama i držali savjesno zapovijedi moje, davat ću vam kišu u pravo vrijeme. Zemlja će rađati svoj rod i drveće u polju davat će plodove svoje. Učinit ću da vlada mir na zemlji. Obratit ću se k vama, učiniti ću vas mnogobrojnima, umnožit ću vas i zavjet svoj održavati s vama. Bit ću Bog vaš, a vi ćete biti narod moj!” (Lev. 26).
Blago svakome onomu tko Boga ljubi. On drži Božje zapovijedi i Bog će ga zato obilato nagraditi!
fra Petar Ljubičić