MILUTIN MAYER: S puta na Duvanjsko polje (6. dio)

objavljeno u: SAČUVANO OD ZABORAVA | 0

Slijedeći dan ponedjeljak upotrijebismo za daljnje razgledanje duvanjske okolice, dok je drug Vinagorski kao osnivač duvanjske bazilike s poduzetnikom razgledavao početak gradnje i radnicima izdavao savjete i upute. 

U predvečerje posvete temelja duvanjske bazilike stigoše i drugi automobili iz Zagreba. Iz Livna je stiglo u predvečer i pjevačko društvo »Dinara« s glazbom. 

Cijelo je Duvno bilo okićene hrvatskim zastavama, vijencima, cvijećem i skupocjenim sagovima. A kad je večer pala nad Duvanjsko polje, planuše po okolnim selima i visovima mnogobrojni krijesovi. I dok su na okolnim brdima gorjeli krijesovi, Duvno je planulo u moru svijeća i Iampijona. Glazba je prolazila mjestom svirajući hrvatske davorije. Pred zgradom sestara Milosrdnica, kod kojih je odsjeo mostarski biskuo O. Alojzije Mišić i banjalučki biskup O. Jozo Garić, bijaše podoknica. Tu počast iskazaše društva i Braći hrvatskoga Zmaja pred župskim domom. 

U prekrasnoj ljetnoj noći uspeo sam se na brežuljak iza malene župske crkve i odanle sam promatrao rasvijetljeni gradić. Iz daljine su dopirali do mene zvuci glazbe i pjesme: 

»Oj junačka zemljo mila,

Stare slave djedovina« … 

Slika davnog veličajnog sjaja uskrsla je najednom pred mojim očima … 

Tamo na brežuljku stoji hram Gospodnji. Bijeli se na proljetnom suncu. Vrata su širom otvorena, a na njima stoji u ornatu od zlata i srebra poslanik pape Ivana Desetoga, koji je Tomislavu donio znakove kraljevske časti. Okružen je prvostolnikom spljetskim te biskupima iz hrvatskih i latinskih dalmatinskih gradova. Iza njih u crkvi i oko crkve svećenstvo. Tu su opati i priori samostana, tu svjetovno i redovno svećenstvo, sijede i časne brade glagoljaša. Gledaju niz brežuljak, gdje se u ravnici skupio neizbrojivi narod. Razdijeljen je po plemenima i rodovima. Ispred svakoga plemena stoje starješine i župani. Svi su u sjajnim odorama a oružje im se cakli i blješti od zlata i dragog kamenja. Dvanaest plemena starih koljenovića. Ozbiljni i trijezni župani puni samosvijesti i ponosa gledaju u daljinu prema šatoru, gdje se u taj čas redala povorka, koja će odvesti Tomislava Budimira gore do crkve, k svečanom činu krunisanja … 

Konačno se duga povorka pomiče. Naprijed stupa kraljeva tjelesna straža u oklopima sa srebrnim i pozlaćenim šljemovima, sa štitom u jednoj ruci, a dugim kopljem u drugoj. Stupaju odmjereno i oštro, svijesni dužnosti, da čuvaju svoga uzvišenog gospodara. Za njima eto svećenstva slavenskoga i latinskog obreda s upaljenim svijećama, s križevima, svetim moćima i crkvenim posudama. Iz zlatnih i srebrnih kadionica diže se dim tamjana u lakim oblacima i napunja mirisom zrak. Kud prolaze svećenici, blagosivlju narod, a ovaj kleca na koljena, krsti se i pobožno prima blagoslov. Klanja se pred svetačkim slikama, čudotvornim, donesenim na taj dan iz dalekih starih samostana i crkvi. 

A kad je prošlo svećenstvo, dolaze dostojanstvenim korakom župani, načelnici kraljevskih gradova, te banovi i knezovi banovina i oblasti. Svi su u svili, kadili, zlatu, srebru i teškoj kunovini. Ne možeš da ih se nagledaš od sjaja i ljepote. Na glavi im sjajni šljem ovi i kalpaci sa ždral ovim i orlujskim perima, utaknutim u zvijezde i kopče od dragog kamenja i bisera. A tek njihovo oružje! Nose ga u desnici ili o pojasu. Nosili su ga još njihovi pradjedovi i proslavili ga u teškim bojevima braneći slobodu svoga roda. 

Osobito udaraju u oči župani, koji na dvoru obnose posebne časti. Tu je na čelu dvorski župan, uz njega »maior domus« ili djed, dvorski rizničar, župan mačonoša s velikim kraljevskim mačem krstašem. Težak je taj mač. Iza njega stupa župan stjegonoša sa svilenom kraljevskom zastavom, koja se ponosno vijori nad glavama gorde gospode. Uz njega stupa župan kopljonoša s pozlaćenim kraljevim kopljem, koje je u junačkoj ruci Tomislavljevoj u bojevima s Madžarima sigurno gađalo. Ponosno stupa i župan štitonoša s kraljevim štitom, na kojemu se vide tragovi strelica, što se slomile na njemu u Posavskoj Hrvatskoj. U povorci su još i župani peharnik, ubrusar, ključar, konjušnik, posteljnik, sokolar, volar i tepčija. Oni nose bogate darove, kojima će kralj darivati narod i svećenstvo. 

Konačno dostojanstveno stupa i on – Tomislav … Mlad je i krepak. Visoka uzrasta, snažnih mišica. Na licu mu blagost a u očima ljubav i dobrota. Crna kratka brada i duge guste vlasi padaju poput svile na jaka ramena. Odjeven je u grimizne haljine, a opasan skupocjenim pasom. Na njemu nema još ni plašta ni krune. U ruci nosi dragocjenu posudu s darovima za svećenika, koji će ga ovjenčati kraljevskom krunom i pomazati dragom masti. Iza njega stupa časna staračka pojava ninskoga biskupa Grgura Dobre, koji vrši kancelarsku službu na dvoru. On je Tomislavov ljubimac, njegov mudri i prokušani savjetnik u državnim poslovima. Odjeven je u svećeničko ruho istočnog obreda s biskupskom krunom na glavi i biskupskim zlatnim štapom u desnici, prolazi, pravi u uzduhu znak križa i blagosivlje narod. On je predstavnik hrvatske crkve i branitelj glagolice, stare baštine slavenskih apostola sv. Ćirila i Metodija. Narod gleda u njega kao u proroka i iskazuje mu duboko poštivanje.  

Sja ina je povorka stigla do crkve na brežuljku. Banovi, župani, knezovi, načelnici gradova i drugi dostojanstvenici ulaze sa svećenstvom u crkvu. Papin poslanik počinje svečani obred krunisanja. Narod nestrpljivo iščekuje kad će ugledati prvoga svoga kralja u punom kraljevskom sjaju. 

Najednom nastaje mir … 

Iz crkve se čuje pjevanje svećenstva, čuje se veličajni hvalospjev: 

Slava Bogu na visini, a mir ljudima na zemlji!

Slava i hvala svijetlomu i dobrom kralju,

Slava i hvala i zdravlje! … 

Usliši, Gospod, molitvu puka tvoga, usliši Gospodi! 

Na mnoga ljeta, na mnoga ljeta, slava i hvala

I zdravlje svijetlom kralju hrvatskom Tomislavu, 

Na mnoga ljeta slava i hvala i zdravlje! … 

A kad su zadnje riječi hvalospjeva zamrle u proljetnom danu; nasta tišina. Sve se oči uprle u rastvorena vrata hrama. 

I on izilazi na vrata. Na glavi mu blista sjajna kraljevska kruna, na ramenima skupocjeni plašt a u desnici kraljevsko žezlo. Zatrubiše trubljači u duge srebrne fanfare, stotine zastava spusti se na poklon, a tisuće srdaca zakuca uzbuđen o i iz tisuće grla zaori jednodušni pozdrav: 

-Zdrav nam bio prvi i veliki kralju svih Hrvata! …

(nastavlja se) 

Izvor: Milutin Mayer: S puta na Duvanjsko polje, Zagreb, 2009. (pretisak)