Da grob nije ostao prazan, prazan bi nam život bio. Ispražnjen. Bez svhe i smisla. Živjeli bismo kao neznalice i umrli u neznanju.
Uskrsnuvši, Krist nam je ostavio slobodu; slobodu izbora: vjerovati il’ ne vjerovati. K tomu, svojim uskrsnućem Krist nas je osudio na duhovni razvoj. Kao prvu i pravu mogućnost. To je jedina presuda u povijesti ljudskoga roda koja oslobađa svakog čovjeka koji vjeruje u Riječ Božju. I živi u skladu s Njom.
No pritom nas nije ostavio same. Krist svagdano kuca, tiho kuca, na vrata naših duša. I čeka, da ih otvorimo. Mi često i ne znamo za tu istinu. Znamo li, nedostaje nam snage ustati i našom rukom otvoritita ta teška vrata.
Stoga se svojevrsnim ovodobnim uskrsnućem može smatrati – uskrsnuće u spoznaji. To je onaj trenutak u kojem svaki čovjek, bez obzira na stupanj svoje grješnosti, nakon duge trke i muke, traganja i traženja, zazivanja i dozivanja, uz obilje Božje milosti, doživi Njegovu blizinu i mističan dodir. Jer, Krist voli sve ljude. Svakako, ne zato što griješe, nego unatoč tomu!
Ante Šarac