Postoji jedan jedini način da poboljšaš svoju prošlost, a taj je da se pomiriš s njome.
Prošlost treba poštovati, kao i sve one koje je ona prisvojila, ali treba se posvetiti sadašnjosti.
Prošlost nije mrtva dokle god živi u našim sjećanjima.
Kolektivna prošlost također nije mrtva dokle god se čitaju knjige o prošlosti.
Reče jedan gospodin: „Prošlost nije stvarnost, nego san.“ Ne bih se složio. Nismo valjda sanjali djetinjstvo, školovanje, zapošljavanje, ratove.
Umirovljenici, što sporije hodaju u sadašnjosti, to bržim koracima hrle prema prošlosti.
Izvor: Ante Šarac: Kratke misli, 2015.