Na 29. stranici Monografije Srednjoškolskog centra Duvno, Hamid Begić piše “. . . . 1910./1911. (školske godine) u Mandinu Selu je otvorenaškola”. Malo niže, na istoj stranici navodi redom i prve učitelje na mandoseljskoj školi. Tako navodi kako je prvi učitelj u Mandinu Selu bio Dušan Jelikić (iz Srijemskih Karlovaca) koji radi na školi od 1910. do 1914. godine.
Od Begića su ove podatke preuzeli (bez provjere!) kasnije svi drugi koji su pisali o školi u Mandinu Selu (Bagarić, Jolić, Jurišić). Što je istina!? Niti je točna godina početka rada škole, niti je istina o imenima prvih učitelja koji rade na ovoj školi.
O početku rada mandoseljske škole na ovom mjestu donosim tri neovisna izvora, a o učiteljima koji su radili na školi na drugom mjestu u ovoj knjizi.
U popisu narodnih osnovnih škola za godinu 1911. na području čitave Bosne i Hercegovine objavljenom u BOŠNJAKU – kalendaru za prestupnu godinu 1912., Sarajevo, krajem 1911. godine, na str. 119 prvi put spominje se NARODNA OSNOVNA ŠKOLA U MANDINU SELU. Na školi kao prvi učitelj radi MIRKO TABAK. Pomno sam pregledao popise svih škola i učitelja u duvanjskom kraju za tu godinu i nigdje nisam našao ime učitelja Dušana Jelikića.
Bosna i Hercegovina je od 1908. (aneksija-pripojenje) postala pridružena i punopravna članica Austro-Ugarske Monarhije. Ona je bila posebna državna cjelina sa svojom upravom, svojom vladom i svojim saborom. Zemaljska vlada u Sarajevu bila je organizirana po uzoru na druge zemlje, imala je svoja ministarstva, pa tako i ministarstvo za školstvo i prosvjetu.
Do vremena otvaranja škole u Mandinu Selu na prostoru Bosne i Hercegovine odškolovani su brojni učitelji i učiteljice, otvorene učiteljske muške i ženske škole. Prestala je potreba dovoditi učitelje iz drugih zemalja pa i Hrvatske. Iz navedenih razloga učitelj Dušan Jelikić nije mogao biti imenovan prvim učiteljem škole u Mandinu Selu (1911.) jer je on, kao Slavonac, do tada radio negdje u Srijemu. Zemaljska vlada u Sarajevu nije imala pravo uzimati i premještati učitelje iz druge države, a niti je za njima imala potrebu.
Iste godine (1912.) spominju se u Bošnjaku i ostale škole u duvanjskom kraju:
Škola u Županjcu, na kojoj rade učitelji/ce: Ivan Dobrić, Husein Kapetanović i Ljubica Bakal; (1909. god. učiteljica Josefina Kurbos sa nar. Osn. škole u Županjcu premještena je na narodnu osnovnu školu u Janji. Na njeno mjesto je došla namjesna učiteljica Marija Radl.) Iste (1909.) godine učitelj Ivan Dobrić s narodne osnovne škole u Aladinićima dolazi raditi u narodnu osnovnu školu u Županjcu. Bakal Ljubica je 191. iz Ljubuškog premještena u Županjac.
U školi u Rošku Polju radi: Ivan P. Tomas, u školi u Grabovici radi: Josip Breljaković; u školi u Viru (pripadao kotaru Županjac!): radi Josip Franjković; u Viru je sigurno postojala narodna osnovna škola i 1909., jer je te godine u školi radio učitelj Dragomir Katalinić
U Šujici (tada ubrojena u kotar Livno!) na školi radi: Antun Tonković. Tonković je 1909. god. premješten iz dječačke narodne osnovne škole u Banja Luci na školu u Šujici. (Prije Tonkovića na školi u Šujici je učiteljevao Petar Soča, koji je premješten na dječačku školu u Mostaru.)
“UČITELJSKA ZORA”, list za narodno školstvo, glasilo Saveza učiteljskih društava Bosne i Hercegovine (izlazio mjesečno) u broju za 1914. godinu donosi članak o osnovnim školama u Bosni i Hercegovini. U članku izrijekom stoji: “Svršetkom školske godine 1910./1911. bješe aktivno osnovnih škola: narodnih 331, konfesionalnih 146 i privatnih 10.
Tokom školske godine 1911./1912. otvoreno je novih 25 narodnih osnovnih mješovitih škola i to u (navedena su imena mjesta): ……….. MANDINO SELO ……“
U istom broju Učiteljske zore navodi se kako je krajem školske godine 1911./12. u Bosni i Hercegovini bilo: “…… 357 narodnih osnovnih škola: 269 mješovitih, 30 samostalnih dječačkih, 15 samostalnih djevojačkih škola, a u 49 škola postojala su zasebna dječačka i djevojačka odjeljenja.” U istom članku navodeći zbirne podatke o osnovnim školama po okruzima i kotarevima, za kotar Županjac stoji: sedam osnovnih škola, od kojih: 5 narodnih (Županjac, Učiteljska zora, 1912. Mandino Selo, Roško Polje, Vir, Grabovica), 1 srpsko-pravoslavna i 1 rimokatolička. Ovi podaci slažu se s popisom osnovnih škola u BOŠNJAKU za 1912. godinu.
U zborniku NAŠA DOMOVINA – Hrvatska kulturna i politička povijest Hrvata, Zagreb, 1943.(uredio prof. Filip Lukas). U statističkim tablicama narodnih osnovnih škola po velikim župama i kotarevima na str. 905. stoji: Narodna osnovna škola u Mandinu Selu otvorena je 1911. godine.
Iz naprijed navedenih izvora/dokumenata nije teško zaključiti: Narodna osnovna škola u Mandinu Selu počela je s radom školske godine 1911./1912. Poštujući dokumente lako je zaključiti kako se 100. obljetnica rada naše škole navršava 1911. godine.
Izvor: Skupina autora: Sto godina osnovne škole u Mandnu Selu, 44.-46., Zagreb – Mandino Selo, 2010.