Krajem devedesetih godina, dok je pod palicom Ćire Blaževića neponovljiva generacija “Vatrenih” žarila i palila po Francuskoj, a mi se sjećali vlastitih genijalnih pasova zamišljajući kako bismo i sami zabiljali golove poput Šukera, u Mandinu Selu je pod brižnim i stručnim okom Vinka Seserova, ranije Ivanova, a odavno već Marina, sazrijevao naraštaj sadašnje reprezenatacije Mandina Sela.
Vinko i njegova momčad organizirali su mnogobrojne turnire na Dolovama, ali su putovali i po drugim selima tomislavgradske općine, svjetlajući obraz našem malom mjestu i nanoseći brige lijepim mladama moje generacije, koje su svojim sinovima prale dresove, krpale koljena i stiskale palčeve.
Za one koji se ne sjećaju starih slika iz arhive – Vinko Seserov je momak koji je imao prvu kožnu loptu u selu i s njom ponosno pozirao ispred foto-aparata jednoga od Paškinih sinova na Bubinu guvnu.
Osim lopte naš kršni Mandoseljan volio je lijepu Maru iz Mrkodola, pa je prije četrdeset godina odlučio tko mu je draži, odrekao se nogometne karijere i svoju curu odveo pred oltar. Prije nekoliko tjedana slavili su četrdesetu godišnjicu braka.
Kako se priča po komšiluku Mara mu je velikodušno oprostila ljubav prema lopti, no to je sasvim druga priča.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Josipa Seser