Ljeto je.
Trava se kosi po podvornicama, lučicama, karevinama, brdinama, zabrnjicama i ostalim livadama. I po širokom polju.
Malo tko kosi doduše, jer nema više sijeno tko pojesti.
Da djeca ne pomisle kako su se krave oduvijek same hranile i same muzle, dok je mlijeko iz vimena curilo u tetrapak, pobrinuo se Ivan Lučušin i iz daleke Ameike nam najbržom mogućom poštom poslao ovu sliku za našu rubriku.
Opet je međutim zaboravio navesti imena cura i žena. Ivane, Ivane! A ljutit ćeš se na mene ako pogriješim.
Netko je u Šarce tog ljetnog popodneva dovezao tek pokošeno sijeno na konjskim kolima. Budući da je još bilo vlažno valjalo ga je prevrnuti na suncu, da se osuši prije nego se sadije u plast, onakav kakav ukrašava pozadinu slike.
Od lica mi se čini da prepoznajem Batakušu, Maru Krstinu, Anđu Blaškavonu (Suzanu) i jednu od Šumanovića sestara – Milu Ili Maru, no redoslijed neću navoditi da promatarači imaju posla, ispravljači pograšaka prepreku, a ja zgodan izgovor.
Kad je slika nastala, čija je štala otraga i kakvi plodovi rastu u krošnji velikog stabla prepuštam na odgovor starijima od sebe.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Ivan Šarac