Pitao mene tako
vrli pitac neki:
“Gdje je to
i kakvo je to,
i zašto je
tako lijepo
to tvoje
Mandino Selo?”
Ja odgovor njemu
ovaki dadoh:
“Svugdje je ono
gdje su djeca
njegova,
malo je,
a najveće,
i zbog Mandoseljki
je lijepo.”
I ode pitac
putem svojim,
a mene snovi
na gredu odnesoše.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Ivan Šarac