Godina je devedeset peta
tek banula u Mandino Selo,
rat je gadan, mladima ne smeta,
svi pjevaju i slave veselo.
Zdravko Božin doveo je Jelu
ljepoticu i kraljicu svoju,
pjesma glasna čuje se po selu,
društvo slavi i pije pokoju
da požele i zdravlja, i sreće,
puno djece i ljubavi prave,
mladom paru koji u brak kreće.
U to ime neka svi nazdrave!
Blago Vukadin
