PIŠE: Blago Vukadin
Zbirka slika Andrije Jakičina je prava riznica, s puno lijepih momenata iz mandoseljske prošlosti i još ljepših Mandoseljki i Mandoseljana. Ova priložena nastala je sredinom šezdesetih godina, ispred Mirkine kuće u kojoj dana živi njegov sin Pere s obitelji. Pere zrači na slici, kažu da je tog dana prolazio kroz Džankušiće i bio se zacrvenio kad je primjetio Anu Jozinu, pa Gajtanuša nije dala fotografu da škljocne dok mu obrazi nisu malo poblidili.
Na slici su pored Pere i druga dica iz dvije obitelji Šaraca, potomci Jakičini i Mirkini. Jakičina žena Anica –Gajtanuša, koja je se lipo udala u najlipše selo davne 1950. godine, brižno čuva Ilku Mirkinu (udanu u Stepen) i svoju Ružicu, koja je sreću našla u Omolju i sada s obitelji živi u Njemačkoj. Na „muškoj“ polovici najviši i najukočeniji je Jozo Jakičin – saznao sam na osnovu tajnih dokumenata složenih u riznici pokraj slika da je on tog dana obukao lijepi kaput jer je morao u Hercegovinu, a njegova dva stričevića, već spomenuti Pere i Ivan-Ivić reklamiraju novu pastu za zube.
Kao i uvijek u Šaraca sva djeca su modno obučena, curice u haljinicama, a dečki u kaputićima. Modu ondašnjih godina posebno naglašavaju sitni detalji poput suknenih čarapa na Ivićevim nogama.
Mirkina kuća je 1972. godine proširena i renovirana, da dica imaju više mista, neki spomenuti ljudi su već završili svoj ovozemaljski put i ostavili novoj generaciji puno toga u nasljeđe – naučili su ih vjerovati i raditi – a djeca su u međuvremenu djedovi, mislim da ima i mladih baka, pa oni sada čuvaju svoje potomke i uče ih onomu što su vidjeli i čuli od svojih roditelja.