U članku o humskom vojvodi Ivanu Semkoviću već je dokazano da su dvorska dama bivše kraljice Katarine, Marija Mišljenović – Semković i Jelena Semković bile njegove kćeri, te da je Marija bila žena vrličko-cetinskog kneza Jurja Mišljenovića iz roda Čubranića. Zaboravljena kneginja Marija Mišljenović – Semković zadužila je svoj hrvatski narod i katoličku crkvu u Hrvata do dana današnjeg.
Tragičan život bivše bosanske kraljice Katarine inspirirao je maštu brojnih pisaca. Ja sam kao prvi već 2007. iznio slutnju da je Katarina u vremenu svoga bijega neko vrijeme boravila u plemićkom gradu Rogu. (Ivan Lozo, “Kratka povijest prastarih crkava, župe i biskupije u Roškom Polju”, 2007.). Tri godine kasnije Krešimir Regan je dokazao da je bivša kraljica od listopada 1463. do listopada 1467.godine (znači pune četiri godine) živjela na tome prostoru, naime u “Zapadnim stranama”. Dokazano je također, da bivša kraljica nije, kako se to općenito drži iz Dubrovnika dospjela u Rim, već preko livanjskoga polja, Uništa i Vrlike rijekom Krkom došla do Šibenika odakle se svojim brodom prebacila u Ankonu te dalje u Rim. (Krešimir Regan, “Bosanska kraljica Katarina”, Zagreb, 2010.). Držim da je u listopadu 1467.godine polazna točka prema Rimu bio plemićki grad Rog, najveći i najznačajniji u “Zapadnim stranama” i šire. U svakom slučaju bivšoj se kraljici priključila Jelena Semković iz Roga i njezina sestra Marija, udovica kneza Jurja Mišljenovića.
Kneginja Marija je umrla 1485.godine, a opravdano je zaključiti da je pokopana u crkvi „Papinskog hrvatskog zavoda Svetog Jeronima u Rimu“. Tamo je pokopana i prva dama bivše kraljice Katarine, Paula Mirković Miroslavljeva. Pauli je Jelena Semković dala postaviti nadgrobnu ploču koja je do dana današnjega sačuvana. Može se pretpostaviti da je i Jelena tamo pokopana. Tamo počivaju otac hrvatske historiografije, Ivan Lučić Trogiranin († 1679.) te mnoge Hrvatice i Hrvati.
Korijeni zavoda sežu u godine 1453. kada je papa Nikola V. hrvatskoj koloni u Rimu darovao ruševnu crkvu sv. Marine. Hrvati su crkvu obnovili te posvetili velikom naučniku u izlaganju Svetog Pisma, sv. Jeronimu Dalmatincu za kojega su pape tvrdili da je tvorac hrvatske glagoljice. Uz crkvu, koja je svoj današnji oblik dobila zahvalom pape Siksto V. (1570. – 1585.). podignut je i gostinjac za hodočasnike iz hrvatskih krajeva te bolnica. Kneginja Marija Semković-Mišljenović financirala je nadogradnju posebnog gostinjaca za žene, a obdarila je i tada podignutu bolnicu. (Josip Kolanović, “Prilog povijesti šibenskih hodočašća u kasnom srednjem viejku”, u: Croatica Christiana periodica, Vol.6, No.9., Lipanj 1982.).
Osim toga kneginja Marija oporučno je 17. rujna 1485.godine odredila da se od njezine ostavštine kupi još jedna mala kuća u Rimu za poštene siromašne Hrvatice koje će održavati tu kuću i davati svake godine libricu voštanih svijeća gostinjcu sv. Jeronima na njegov blagdan, zbog simbola da ta kuća pripada crkvi. Kao upravitelje te kuće odredila je izvršitelje svoje oporuke, sestru Jelenu Semković i kneza Juraja Čubranića uz oporuku da nakon njihove smrti gostinjac pripadne crkvi sv. Jeronima. (“Zavod i crkva sv. Jeronima u Rimu”, u: Kalendar napredak, 01.01.1928.) Testament kneginje Marije Mišljenović – Semković ne otkriva samo da nije bila siromašna, već da je čak i u rimskom izbjeglištvu imala svoju svitu – dvornjake i sluge. Odlukom pape Klementa VIII. gostinjac je 1598. godine pretvoren u crkveni zavod. Sveta Rota, najviši crkveni sud, je 1655. godine definirao da crkva i zavod pripadaju narodu sa prostora Dalmacije, Hrvatske, Bosne i Slavonije te ustvrdio da je sam papa Siksto V. bio podrijetlom Dalmatinac.
Bolnica i gostinjac postali su 1787. godine odgojni zavod za svećenike hrvatskoga jezika. Apostolskim pismom od 1. kolovoza 1901. godine papa Lav XIII. donio je, pozivom na starije odluke u duhu vremena, rješenje da se naziv “ilirski” zamjenjuje za “hrvatski”. Slijedom toga, papa Pavao VI. dao je 1971.godine zavodu današnji naslov: „Papinski hrvatski zavoda Sv. Jeronima“.
Poljica Imotska – Koeln, 06. ožujka 2018. godine
Ivan Lozo
Foto: Papinski zavod sv. Jeronima