Danas na duvanjskom području Vujevići žive u Omolju (9 obitelji, 50 članova) i u Lipi (1 obitelj).
Jakov Vujević, serdar Mostarskog blata, imao je 1694. Godine zapaženu ulogu pri preseljavanju Hrvata katolika iz zapadne Hercegovine (oko 5 tisuća duša iz starih župa Brotnjo, Mostarsko blato, Ljubuški) na područje Imotske i Cetinske krajine (Biorine, Dobranje, Budimir, Ugljane i Grab). Od doseljenih Hercegovaca Ante Vuljavić (Vujavić) novi je dom našao u selu Dobranju, u kojem je 1725. godine njegova 6-člana obitelj od mletačkih vlasti dobila 12 kanapa zemlje. Dvije godine kasnije obavljen je popis svih stanovnika župe Radobilje, kojoj je pripadalo i Dobranje, pa znamo imena i starost svih članova obitelji 36-godišnjeg Ante Vujevića: supruga Kata (30 godina), sinovi Jure (8), Mate (7), Stipan (5), te kći Mara (2).1 1835. godine u Dobranju su živjele tri obitelji Vujevića: Luke pok. Mate, Ivana pok. Andrije i Nikole pok. Jure.
Novi Vujevići doseljavaju iz Hercegovine i 1718. godine kada serdar Matiša Alilović dovodi u Imotsku krajinu 240 obitelji. Petočlanoj obitelji Marka Vujevića, koja se naselila u Podbablju, mletačke su vlasti 1726. godine dodijelile 8 kanapa zemlje. ” U Stanju duša stoji zapisano da se je Anica, kći Stipana Vujevića, rođena 3. veljače 1835. godine poturčila 1850. godine na Buni pokraj Mostara. Preselila je sinu Paši Jusufu u Carigrad.
Godine 1725. godine Vujevići su zabilježeni u Krivodolu, koji je pripadao župi Podbablje; tada Ante Vujević s 9 čeljadi od mletačkih vlasti dobiva jedan kanap zemlje, a 8-članoj obitelji Jakova Vujevića pripala su dva kanapa zemlje. “Stanje duša župe Podbablje 1739. godine zabilježilo je u Krivodolu u Jakova Vujevića 18 čeljadi, u Tome Vujevića 18 čeljadi.
Radi lakšeg izgovora narod je Vujević pretvorio u Ujević. Na kući Jakova Ujevića uklesana je godina 1683. Don Grgo Ujević u 18. stoljeću više puta potpisuje se Vujević. Staro su imotsko pleme. Vjerojatno su u vezi Vujevići u Podbablju s ovima uKrivodolu .. Vujevići hercegovački i imotski jedno su pleme.
Hercegovački Vujevići doseljavaju i na područje Cetinske krajine.
Tako primjerice Mate i Pavo Vujević 1725. godine “osim na Suhaču dobili su zemlje na Krinju i Jesenskom.
Na livanjskom području u Ljubunčiću i Strupniću danas imamo prezime Vujeva, koji su, smatra M. Petrić, doselili početkom 19. stoljeća iz Vrlike.
Omoljski Vujevići podrijetlom su s imotskog područja, a vjerojatno su istog krvnog podrijetla kao i poznati Ujevići.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.