Danas na duvanjskom području Marići žive u Omolju (2 obitelji, 14 članova) i Tomislavgradu (1, 5).
Spadaju među najčešća i najrasprostranjenija prezimena na južnoslavenskim prostorima. Ima ih srpske i bošnjačke nacionalnosti, ali su najbrojniji Marići Hrvati.
Starina hercegovačkih Marića je u Ružićima pokraj Gruda, gdje je biskup fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio 6 Marića obitelji s 40 članova, a njihovi su glavari: Stipan (10), Ivan (9), Križan (7), Nikola (6), Mate i Petar (po 4). I u Grabovoj Dragi pokraj Širokog Briga tada žive 2 Marića obitelji: Matina s 27 i Nikolina s 9 članova. Dio Marića, prebjega iz Bosne pred turskim zulumom, nastanjenih u Grabovoj Dragi, promijenili su prezime u Bošnjak. Dragićević je i u Brotnju zabilježio Mariće: u Tepčićima lO-članu obitelj Mije Marića. Na livanjskom području tada živi 10-člano domaćinstvo Mate Marića.
I u vrijeme popisa biskupa fra Marijana Bogdanovića 1768. godine najveća je koncentracija Marića u njihovoj postojbini u Ružićima (5 obitelji, 49 članova): Nikola (16), Ivan (12), Ante (10), Marijan (6) i Lovre (5). U Grabovoj su Dragi dvije obitelji: Šimunova s 15 i Petrova s 9 članova. UBrotnju 1768. godine u Blatnici živi 12-člana obitelj Nikole Marića.
I duvanjski su Marići hercegovačkog podrijetla, a prvi pisani spomen o njima potječe od 7. travnja 1827. godine, kad je u maticama umrlih stare župe Seonice upisana smrt 66-godišnjeg Mije Marića iz Omolja; 13. veljače 1837. godine upisana je smrt 65-godišnje Mare rođene Matić supruge Stipana Marića iz Lipe.
Prezime Marić u maticama stare župe Seonice često se piše Mariić.
Od Mariića odnosno Marića nastali su kongorski Jolići.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.