Bio je jedan od neprimijećenih članova franjevačke zajednice u koju je stupio (1907.) kao tercijar i u njoj ostao kao brat laik do svršetka svoga života. U Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji braća laici bili su malobrojni i obavljali su uglavnom fizičke poslove. Fra Fabijan je po zanimanju bio krojač koji se u tom poslu s vremenom razvio u pravoga majstora visokih kvaliteta. U taj zanat uveo je i fra Bonu Andačića, mlađeg brata laika. Obojica su bili žrtve komunističkih zločinaca i postali mučenici vjere i svoga redovničkog zvanja. Fra Fabijan je bio jednostavna osoba i svakomu pristupačan.
Potječe iz brdskih predjela Hercegovine, bez obradivih oranica i riječnih izvornih voda, što je u ljetnim razdobljima suše porazno djelovalo na ljude, stoku i cijelo raslinstvo toga kraja. Njegovo bezvodno selo opisao je njegov mještanin i moj školski kolega fra Lucijan Kordić u pjesmi Jadikavka Neretve kao sivila krša gdje sunce peče i gdje krila širi kavilje.
Rođen je 14. ožujka 1890.u selu Grljevićima koji su do 1919. pripadali prostranoj župi svetoga Franje Asiškoga u Rasnu, smještenog južno od Širokog Brijega. U toj rašanjskoj crkvi kršten je pod imenom Jozo i u nju je kao dječak redovito dolazio na svetu misu i primanje svetih sakramenata Katoličke crkve.
U Rasnu je svršio četverorazrednu pučku školu i kao sedamnaestogodišnji mladić obukao franjevački habit. Godinu kušnje (novicijata) svršio je u Zadru i nakon položenih jednostavnih zavjeta vratio se u svoju Hercegovačku franjevačku provinciju, na radnu postaju u Mostaru. Uz svoj krojački posao bavio se i vrtlarstvom. Kao sakristan, dnevno je služio svete mise svećenicima po samostanima u Mostaru i na Širokom Brijegu, gdje je od 1919. stalno živio i radio pa do tragičnoga završetka života zloglasne 1945.
U opasnim danima partizanskog divljanja i ubijanja sklonio se početkom veljače 1945. sa sedmoricom braće u mlinicu na rijeci Lištici ispod nasipa tražeći zaštitu u tom skloništu. Nakon ubojstva dvanaestorice fratara 7. veljače na Širokom Brijegu vratio se s ostalima sljedeći dan u franjevački samostan. Istog jutra njih osmorica odvedeni su pod strogom stražom iz samostana i u smrtnom hodu proslijedili neprohodnim hercegovačkim selima prema Splitu. Izmoreni i izmrcvareni vlastitom krvlju oplodili su neki dalmatinski humak. Fra Fabijan je likvidiran u 55. godini života. Završio je svoje životno putovanje potpuno nevin i bezazlen pod nožem komunističkih ubojica, zatornika slobode i oskvrnitelja ljudskog dostojanstva.
Kod ovih potresnih zvjerskih scena i masakriranja ljudi, u nama se budi odvratnost prema onima koji ubijaju druge bez grižnje savjesti. Ovdje maleni postaju velikanima vječnosti dok se ubojice gube uništavilu prolaznosti povijesnih zbivanja. Sveti apostol Pavao izrazio je to riječima: Sto je slabo u očima svijeta izabra sebi Bog da posrami jake. (1 Kor 2, 27).