“Duvnjaci – sinovi ječma i pastorci pšenice” (istinita i neobično snažna metafora duvanjskog rapsoda Andrije Vučemila).
***
Na ovom polju ječma, gdje je zemlja tugom rađala,tijesno je bilo između zemlje i neba, kružili su orlovi,”budi jak ko planina” – bio je zakon, odzvanjala je kao nigdje značajna hrvatska pjesma: “Ustani ili umri”. Trebalo je graditi grad, čuvati svoj grad na gori, svoj grad u sebi.
Ljudi od principa. Životni moto im je Mijatov: “A ja odoh potražiti pravde, uz bogaze i tijesne klance”.
(Mijo Tokić)