Mali Alijin sin Bakir ovih dana otkriva da su Hrvati podrijetlom od Bošnjana-muslimana. Pitam se: zašto ja tek sad, pri kraju svoje sedamdesetšeste, moram doznati tako važnu „istinu“ o vašem i svojem podrijetlu? Ipak, bolje ikad nego nikad! Posebno na tragu one zagorske: „Čovjek se uči dok je živ, i umre kao bedak!“
Velika državna tajnica u Ministarstvu vanjskih poslova Andreja Metelko-Zgombić vratila se iz Bruxellesa s usmene rasprave o Arbitražnoj presudi pred Komisijom EU gdje je branila hrvatske stavove o neprihvaćanju te presude. Kaže ona, onako činovnički prostodušno, kako Europska komisija vrlo vjerojatno ne će pronaći nikakvog traga kršenja europskog prava od strane Hrvatske, a ukoliko Ljubljana nakon toga odluči ići pred Sud Europske unije, Zagreb će znati odgovoriti. Volio bih da je tako, ali u to nisam potpuno siguran. Nisam siguran u kompentenciju gđe Metelko, da ona izlaže hrvatske stavove pred Komisijom EU, a koja je svojedobno s istog položaja, dok je tim ministarstvom drmala Vesna Pusić, govorila kako će Hrvatska biti dobrosusjedski elastična prema Sloveniji, što bi u prijevodu značilo: ne će se cjenjkati oko nekoliko kašeta srdele!
Drugo, Hrvatska stalno i s pravom brunda protiv Slovenije, a izostavlja predsjednika Arbitražnog suda Gilberta Guillaume i njegove kolege koji su na večerama sa slovenskim sucem dogovarali koliko treba „cjepnuti“ Savudrijsku valu. Oni su glavni krivci(!), a ne sporedni. Jer, za kriminal, kao i za ples, uvijek je potrebno dvoje. Iskomplesirani Slovenci (zbog toga što nisu pomorska zemlja) protiv poslovično iskomplesiranih vođa Hrvata poduzeli su sve pa i podmićivanje sudaca da uspiju. Hrvati uporno izbjegavaju javno i nedvosmisleno prozvati suce i reći im da su nečasno sudjelovali u otimanju hrvatskog mora. Kako će onda Francuzi i Nijemci protiv svojih sudaca, kakvi god da jesu? Uostalom, uskoro ćemo vidjeti…
Mali Ivica, inače stasom i statusom visoki dr. Puljak, redoviti profesor fizike na fakultetu u Splitu te član predsjedništva i tajnik stranke „Pametno“ vrlo često širom Hrvatske drži predavanja o svemiru, atomima, crnoj rupi, navodno na poziv nastavnika i ravnatelja škola te ravnatelja dječjih vrtića. Tako se čuje da, objašnjavajući svoje zajedničko otkriće s kolegama Higgsov bozon, tj. Božju česticu i Higgsov mehanizam, tvrdi da oni ne dokazuju Božju opstojnost, pa da shodno tome Boga nema! Koja logika: ono što ne možeš dokazati jednostavno ne postoji?! Da se razumijemo, ne dovodim, niti mogu dovoditi znanstveni dignitet profesora Puljka u pitanje, nego njegove zaključke o nepostojanju Stvoritelja.
O tim stvarima i tim pitanjima držati predavanja djeci u vrtiću najblaže rečeno nije potrebno. Ali, ravnateljica vrtića u Varaždinu Natalija Njegovec kaže da je ono što su djeca dobila od predavanja neprocjenjivo. Naravno da je neprocjenjivo jer je to teško procjenjivati i nema tko procijeniti! Po mom mišljenju djeci bi bilo bolje da grade kućice u pijesku u dvorištu vrtića, nego što slušaju o svemiru, crnoj rupi i da Boga nema, dok ravnateljima dobro dođu takva predavanja da učvrste svoje postojeće uvjerenje. Zato se i opravdavaju da ga ne zovu iz ideoloških razloga. Ako je tako, zašto ne bi pozvali znanstvenike Paara i Pavunu koji su u svijetu također poznati znanstvenici iz područja fizike. Njih obojica tvrde da što više istražuju svemir, to više vide savršenosti i sklada, pa naslućuju da iza svega toga stoji Kreator. I nemaju ništa protiv prvog praska, jer znaju da Bog nije bio ni spor ni nemoćan!
Zanimljivi su znanstvenici koji očekuju dokazati Boga kao što se dokazuje neka tvar u kemijskom laboratoriju. Kakav bi to bio Bog kojeg bi bilo tko na bilo koji način uspio empirijski dokazati! Ne manje zanimljivima se čine neki znanstvenici koji što dublje kopaju u znanosti, što više zure u strukturu svemira i njegov savršeni sklad između nebeskih tijela, to manje vide i naslućuju tko stoji iza toga i takvog savršenstva.
Premda je manje-više poznato da i veliki znanstvenik Einstein nije bio neki klasični i praktični vjernik, on se o religijskom stajalištu drugih znanstvenika krajnje uljuđeno izražavao. A na one znanstvenike koji su nijekali Stvoritelja se ljutio! Tako on na jednom mjestu piše: „Unatoč postojanju takvog sklada u svemiru, koji ja, sa svojim ograničenim ljudskim umom, vidim i prepoznajem, još uvijek ima ljudi koji kažu da Bog ne postoji. No doista me ljuti što takvi, da bi poduprli svoja gledišta, tobože citiraju mene.“
Dosada sam samo slušao viceve o malom Ivici, a sada mali Ivica priča viceve – po školama i vrtićima!
Ante Šarac